Je li Srbija bliže demokraciji ili radikalizaciji?

Srbija još jednom bira između radikalizacije i demokracije, građani će još jednom glasovati za „manje ili veće zlo“, a i ovi predsjednički izbori još su jedni koji se nazivaju „sudbonosnim“. Loša gospodarska situacija, nizak standard građana, poskupljenja i velika nezaposlenost samo su neki od problema koje pritišću Srbiju, no političari se puno više vole baviti već gotovo izgubljenim teritorijem.
U žiži predizborne kampanje većine kandidata bilo je Kosovo i obećanja o njegovom očuvanju i to u vrijeme kada je već jasno da ta pokrajina kreće put sigurne nezavisnosti. Govorilo se i o decentralizaciji, jačanju gospodarstva, viznim olakšicama, europskim integracijama no sve bi te stavke redovito zasjenilo Kosovo i njegov, još uvijek nerješen status.
Ono čega su već odavno svjesni u Međunarodnoj zajednici očito ne brine Borisa Tadića, aktualnog predsjednika Srbije i čovjeka koji je u svojoj kampanji skrenuo udesno kako bi dobio glasove onih kojima je još uvijek više stalo do teritorija nego do srpskog naroda na Kosovu. Iako je stalno poručivao da je za europski put Srbije, u posljednje vrijeme sve više spominje Rusiju i „tradicionalno savezništvo Srba i Rusa“. Svojim zalaganjem za bezuvjetno očuvanje Kosova neosporno skuplja političke bodove i nastoji osvojiti još jedan mandat. Tadić još biračima nije objasnio da je Rusiji ipak puno više stalo do vlastitih interesa nego do Srbije i tamošnjih građana. Građanima se pokušavao prikazati kao Europejac i veliki domoljub kojemu je srpska nacionalnost duboko usađena. Kakav god bio, za Europu je daleko povoljniji izbor od radikalnog Tomislava Nikolića koji mu sve više „puše za vratom“.
Tomislav Nikolić je kandidat Šešeljeve Srpske radikalne stranke koji, ako je vjerovati posljednjim anketama, pobjeđuje u prvom izbornom krugu. Razlika je mala, ali Nikolić ipak vodi za, u prosjeku, tri posto. Iako ne spominje vojnu intervenciju na Kosovu, Nikolić se zalaže za bezuvjetno očuvanje te pokrajine u sastavu Srbije te za još čvršće veze s Rusijom. Ne odbacuje niti suradnju s Europskom unijom, ali samo ako zapadne zemlje prestanu „otimati Srbiji teritorij“ i inzistirati na nezavisnosti Kosova. Često spominje Tita i njegovu vještinu u „izvlačenju koristi“ i od istoka i zapada iako stalno ističe da nikad nije podržavao njegovu političku ideologiju.
Nikolić se zalaže za tradicionalne vrijednosti, odbija suradnju s Haškim sudom i izručenje Mladića i Karadžića, a u škole ponovno želi uvesti uniforme kako bi se djeca izjednačila. Šešelja spominje sve manje, jer mu je tako savjetovala tvrtka angažirana na kampanji. O suradnji s Hrvatskom rijetko se izjašnjava, a poznato je da njegova stranka ne želi odustati od ideje Velike Srbije. „Radikalni Toma“, koji je nekoliko dana obnašao funkciju predsjednika Skupštine, ima svoj voćnjak u očevom rodnom selu i peče vlastitu rakiju u kojoj neizmjerno uživa. Na predizbornim skupovima podršku mu je dala Marija Šerifović, prošlogodišnja pobjednica Eurosonga. Zaštitna pjesma kampanje bila je upravo njena „Molitva“…