Jugoton je bio div industrije zabave, ali i kulture i umetnosti u pravom smislu te reči: ponašao se tržišno i živeo od tržišta, ispunjavao je zadatak organizacije od „posebne društvene važnosti”. Istovremeno, svojim radnicima i službenicima osiguravao je život dostojan čoveka, pokazivao je ono što se danas naziva „socijalizmom s ljudskim likom”, pričao je pre neki dan Siniša Škarica na otvaranju izložbe „Istočno od raja” – o prvoj i najvećoj diskografskoj kući nekadašnje Jugoslavije – koja je otvorena u Muzeju nauke i tehnike u Beogradu.
Rođeni Šibenčanin, koji je kasnije postao Splićanin, u svet rokenrola ušao je 1962. svirajući u prvoj dalmatinskoj rok grupi VIS Magneti, da bi ubrzo postao član jedne od najvažnijih grupa šezdesetih, Grupe Mi. Jedan je od onih ljudi koji se može nazvati ikonom rokenrola, jer se za njegovo ime vezuje najuspešnije razdoblje u istoriji jugoslovenske diskografije. Nema muzičara s ovih prostora koji nije na neki način sarađivao sa Škaricom kao urednikom, direktorom i producentom Jugotona. Mnogi će tvrditi da je upravo on zaslužan za nastajanje „novog talasa” .
– U trenucima kada se javlja „Paket aranžman” početkom 1981, alternativa je zapravo mejnstrim! Samo netko tko je bio gluh i slijep za život svjetske i domaće pop scene, mogao je Šarla akrobatu ili Haustor doživjeti kao alternativu. Pa bendovi poput Parnog valjka i Bijelog dugmeta, u odnosu na koje su Šarlo i Haustor trebali biti alter-rock, napravili su korake, Valjak čak i dosta velike, prema tom „novom valu” – 'ajde, ipak, nazovimo to pravim imenom! Osim toga, ako baš hoćete, bez Bijelog dugmeta ne bi bilo ni „novog vala”, rekao je jednom Škarica.
Prvo ime za koja se izborio bilo je Prljavo kazalište, Jugotonove komšije iz jedne garaže u zagrebačkoj Dubravi, sa famoznim singlom „Televizori”. Sledio je i prvi singl Pekinške patke, pobednika Omladinskog festivala u Subotici, sa pesmom „Biti ružan, pametan i mlad”. To su ujedno prva izdanja panka u bivšoj državi.
– Razlazom s Informbiroom 1948. vrata zapadnoj glazbi bila su praktički otvorena. Cenzura je postojala samo kao dugogodišnjim odgojem formirana autocenzura. Država se nije miješala u glazbu, a bogme ni glazba u državu, kaže Škarica. O popu i roku u današnjem vremenu ima sasvim drugačije mišljenje.
– Društvo nam nije bog zna kakvo, pa nije ni glazba. Ali ako nas nešto može utješiti, to je činjenica da ni vani nije puno bolje. Ako je to uopće pristojno nazvati utjehom, kaže on.
Siniša Škarica je rođen 22. februara 1946. godine. Autor je nekoliko knjiga, od kojih je najpoznatija „Kad je rok bio mlad”. Posle preimenovanja Jugotona u Croatia records, takođe je bio urednik i direktor.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
