Poštovani Miljenko, oduševljenju nije bilo kraja kad sam saznao da ste kandidat za narodnog poslanika na listi liberalne partije. Ponosan sam bio i što ste na visokom mestu na listi. Lepo je videti da makar neko od nas iz civilnog sektora uspe – umesto neizvesne borbe za donacije u neprofitnom sektoru, kao kruna karijere dolazi učešće u profitnom sektoru političkih partija, uz mesečnu apanažu, ugodnu zaštitu ljudi koji su vlast 12 godina i kojima smo zahvalni za istinit evropski put demokratije do sada.

Prilika je to i za nastavak vaše istinske retorike koja podržava korpus evropskih vrednosti, građanska prava i demokratiju. Te vrednosti su san svakog građanina ove države, u kojoj se u njihovo ime čak i svaki tajkunski san ostvaruje, a o običnom građanskom, željnom da bira i bude biran, da i ne govorimo.

Liberalni kapital cveta u bašti demokratskih vrednosti i načela. Dirnulo me i kako ste izabrani na skupu u Domu omladine. Ujutru se umijete kao građanski aktivista, u podne ste već kandidat za kandidata, uveče već kandidat na listi koja se istog trenutka predaje, za 50 dana inkubacije gotov narodni poslanik građansko-evropsko-demokratskog usmerenja. Verujem da je bilo vrlo neizvesno. Eto primera kako šljaka demokratija na delu.

Građanke i građani okupljeni oko plemenitih ideja, na poziv istinske liberalne partije dolaze oduševljeni slobodarstvom i željom za promenom, nestrpljivi da budu deo Evrope, dok su jošte mladi. Nema tu zapleta i posla za režisera i nema nikakve sumnje da je red da se javnosti konačno predstavi onaj deo sektora koji je blizak LDP-u, koga su osnovali članovi LDP-a, koji su nesebično i u LDP- u i u nevladinoj organizaciji, da budemo načisto ko čini listu za istinski preokret. Ganulo me što je vaš lider ipak ostavio malo nade i za nas ostale, nas „različite orijentacije“ da radimo zajedno.

Svestan je da nas ima dosta različitih, još kolebljivih, neosvešćenih, koji bismo još da jedemo građansku pogaču umesto slatku partijsku tortu, koji još ne vidimo da je lepše biti na istinskoj listi (za parlament, upravni odbor, vladinu ili gradsku agenciju, Kuću ljudskih prava i demokratije, na listama za projekte privilegovanih) nego u tihom mraku anonimnosti civilnog sektora. Nemoj posle da bude da nismo pozvani i obavešteni kad se lista zaključi, kad napravite Narodni front onih koji su za Evropu i evroatlantske integracije, za građanska prava i građanske integracije, za partiju i partijske integracije, a sve zarad istine i istinitih integracija.

Nego, imam brigu i znatiželju, nije da mi je stalo da pokvarim raspoloženje dok se otvaraju šampanjci, sve se pitam šta će sada biti sa sektorom, sad kad nam je istinski rodonačelnik građanskog društva, istinski glasnogovornik i utemeljivač federacije NVO Srbije, član vladinih saveta za EU integracije i omladinu, istinski tvorac etičkog kodeksa za civilno društvo, otišao na pečalbu u parlament. Ne sumnjam da ćete tamo biti savest narodnih poslanika, da ćete odlučno zaustaviti i sopstvene partijske kolege da glasaju za na primer neki novi zakon o medijima i slično.

Šta ćemo sada mi ostali ovako osakaćeni, dok narodni parlament ubira sve blagodeti vaše široke evropske plemenite duše, a u traljama otac nas ostavlja? Ko će sada da nam priča kako je neophodno da civilni sektor bude korektivni faktor društva, kontrola vlasti, nezavisan od uticaja centara moći i stranaka, ko će da se založi za naš ljudski, građanski, radnički i esnafski položaj? Ipak nekako verujem da će vaši govori iz narodnog parlamenta, biti sofisticiraniji, etičniji, evropskiji, jer kako ste i rekli vašem partijskom lideru ponudu ste prihvatili i otvorili „novu stranicu odnosa između političkih stranaka i NVO“. Verujem da ste time nadmašili i konzervativnu Evropu, gde se i dalje tvrdoglavo pravi razlika između političke partije i nevladine organizacije.

Evocirajući uspomene na vaš opus, pažnja mi se zadržala nad vašom dilemom u Etičkom kodeksu, koji ste objavili pre nekoliko meseci: „Jedna od najvažnijih uloga neprofitnog sektora jeste i da bude neka vrsta korektivnog faktora u društvu, da ukazuje na razlike između deklarativnih vrednosti i stvarnog ponašanja u oba druga sektora (…) jer sektor koji preuzima takvu ulogu mora biti svestan da i unutar sektora mogu postojati isti problemi: razlika između deklarativne posvećenosti vrednostima i njihove stvarne primene u praksi. Realno je pitanje onda: ko i kako uočava tu razliku? Ili drugim rečima: ko čuva čuvare?“

Dragi Miljenko, pošto sam sasvim siguran da nas u ovoj zemlji čuvaju službe koje su plaćene za to, da nas od budžeta i uticaja na javno mnjenje čuvaju partije i partijska preduzeća i partijske nevladine organizacije, verujem da ćete i vi ostati u ovom svetom trojstvu, te da ćete nastaviti i dalje da nas čuvate da se u nečem ne ogrešimo o vašu istinitu evropsku, građansku i demokratsku Srbiju.

Poznajući vaše reči, verujem da ćete nastaviti da ih jednako koristite kao i do sada. Istinito i vizionarski, do poslednje reči o Evropi, do poslednje reči o građanskom društvu i demokratiji, do poslednje istine, jer ako smo dovde došli, došli smo zbog te nepotkupljive Istine kojoj smo verovali pre četiri godine.

Autor je programski direktor neprofitne i nezavisne organizacije civilnog društva Akademika – Akademska grupa Beograd

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari