Ko je ubijao u Dobrovoljačkoj?

Ali, ukrajinski teritorijalci uspijevaju presjeći rusku vojnu kolonu i likvidiraju devet oficira Vojske Ruske Federacije. Predsjednik Zelenski je oslobođen.

Na godišnjicu bitke, tri decenije kasnije, ukrajinsko tužilaštvo podiže optužnicu za ratne zločine počinjene tokom napada na rusku kolonu. Optuženi su komandanti TO Ukrajine, prvi suradnik predsjednika Zelenskog, vojni bezbjednjaci i pripadnici MUP-a u Kijevu.

Optužen je, praktično, cijeli ukrajinski državni vrh koji je živ. I u optužnici tužilaštvo još navodi da su zločini počinjeni tokom “međunarodnog ratnog sukoba”. Dakle, tokom ruske agresije na Ukrajinu. Onda pripadnici agresorske vojske svake godine nakon bitke dođu na mjesto događaja u Kijevu, polažu cvijeće i šalju “poruke mira”.

Haj’mo iskreno, koliko je ova priča realna i izvjesna?

SREBRENIČKA KOLONA

A sada BiH. Bio je maj 1992. godine kada su pripadnici agresorske JNA zarobili predsjednika države na koju su izvršili agresiju. Onda su 2. maja napali zgradu Predsjedništva. Istovremeno su se jedinice JNA ukopale iznad Sarajeva i čekale su evakuaciju svoje komande iz centra grada da započnu sa svakodnevnim kanonadama i snajperisanjima. Bh. teritorijalci su 3. maja uspjeli presjeći put koloni JNA. Devet oficira JNA je ubijeno.

Na godišnjicu bitke, tri decenije kasnije, Tužilaštvo BiH podiže optužnicu za ratne zločine počinjene tokom napada na kolonu JNA. Svi visokopozicionirani zvaničnici RBiH koji su ostali živi su optuženi.

Da, to je moguće u Bosni i Hercegovini.

Moguće je, recimo, i da je kolona srebreničkih Bošnjaka koji su se, u julu 1995. godine, preko šume iz Srebrenice uputili prema Tuzli bila legitiman vojni cilj za Vojsku i MUP RS-a. A da, istovremeno, kolona jedinica JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu nije “legitimna meta”.

Haški tribunal, tako, u presudi u predmetu protiv Vujadina Popovića i drugih optuženika za genocid u Srebrenici konstatuje da su “vojni napadi na enklave imali dvojaku svrhu, od kojih je jedna bila ostvarenje legitimnih vojnih ciljeva”. U prevodu to znači da su pripadnici Armije RBiH koji su se nalazili u, pazite sada, “zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija”, bili legitiman vojni cilj pripadnicima vojnih i policijskih struktura Republike Srpske.

Idemo dalje, vještak vojne struke Richard Butler, svjedočeći kao svjedok optužbe i u Haagu i pred pravosuđem Bosne i Hercegovine, kazao je da je “kolona muškaraca koja se kretala prema Tuzli bila legitiman vojni cilj Vojske Republike Srpske”. Evo njegovog svjedočenja pred Haškim tribunalom u predmetima Vujadin Popović i drugi o koloni Srebreničana koji su se kretali prema Tuzli.

“Kao rezultat mješovite kolone, sa mješavinom vojnih jedinica i civila, vjerujem da sam bio pošten i dosljedan, govoreći da, znate, bez obzira na prisutnost civila, da bi se, znate, po nominalnoj vrijednosti kvalificirala kao legitimna vojska”, kazao je vještak Tužilaštva u Haagu Richard Butler, inače američki vojni stručnjak (predmet Popović i drugi).

Dakle, bez obzira na činjenicu što su u koloni srebreničkih Bošnjaka koji su u julu 1995. godine preko šuma bježali prema Tuzli, ta je kolona bila legitiman vojni cilj, jer su se civili kretali zajedno sa vojskom, u ovom slučaju sa pripadnicima Armije RBiH.

Oni koji su preživjeli ili istraživali Srebrenicu i oni koji su, barem jednom prošli Maršem smrti, znaju za Bukvu. Na tom su mjestu, između Buljima i Kameničkog brda, pripadnici Vojske RS-a i MUP-a RS-a u zasjedi ubili skoro 1.000 (slovima: hiljadu) ljudi.

Većina ubijenih su bili civili. Ali taj događaj nije okarakterisan kao ratni zločin, jer su ubijeni bili “legitiman vojni cilj”.

DOKAZIVANJE ZLOČINA

Pa, kako je, onda, napad na kolonu vozila JNA u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu Tužilaštvo BiH okarakterisalo kao ratni zločin? Ako pogledate odluku Ustavnog suda BiH, broj AP1638/17, vidjet ćete da su svi ubijeni u Dobrovoljačkoj ulici bili vojnici.

I to pripadnici strane oružane sile na teritoriji napadnute države. Istina, u odluci Ustavnog suda BiH piše da je nekoliko njih ubijeno nakon što je “onesposobljeno za borbu”. Sada se postavlja pitanje – ko su ubice?

Na vojnoj ekonomiji Branjevo kod Zvornika 16. su jula 1995. godine pripadnici Desetog diverzantskog odreda Vojske RS-a ubili preko hiljadu zarobljenih, naglašavam zarobljenih srebreničkih Bošnjaka. Ratko Mladić je osuđen za ovaj zločin. Ali osuđen je tek nakon što su identifikovani izvršioci, koji su, u zamjenu za manju kaznu, svjedočili protiv svojih komandanata.

Dražen Erdemović je jedan od ubica sa Branjeva. Pred Haškim je tribunalom 20. novembra 1996. priznao krivicu. Osuđen je na pet godina zatvora uz obavezu da svjedoči protiv Ratka Mladića.

Tako se, dakle, dokazuju ratni zločini. Prvo identifikujete izvršioce, da biste, eventualno, mogli kazniti naredbodavce. Jer ako su “onesposobljene” pripadnike JNA ubili pripadnici TO, zašto su onda optuženi visoki zvaničnici MUP-a RBiH? Ili, ako su pucali pripadnici MUP-a, zašto su onda po komandnoj odgovornosti optuženi pripadnici Teritorijalne odbrane? A postoji mogućnost da su za borbu “onesposobljene” pripadnike JNA ubili kriminalci koji nisu bili ni pod komandom TO ni MUP-a.

I, šta ćemo tad?

Kolumna je prvobitno objavljena u sarajevskom „Oslobođenju“