Znam de se mnogi neće složiti sa mojim razmišljanjima, da li će se nekad saznati razlika režima doživotnog predsednika sa mnogim režimima posle njega. Dolaskom komunista na vlast, završetak rata, revanšizam protivnicima novog režima, oduzimanje imovine i još mnogo toga, mnogi ne mogu da oproste i zaborave.


I Srbiji u velikoj zajednici učinjene su mnoge nepravde radi ômira u kućiö. Narod se privikavao na novu vlast i mnogi su je prihvatili za tadašnje vreme i uslove nametnut način života. Vremenom pristalica režima je bilo sve više i parolom ôbratstva i jedinstvaö, prošlost, mnogi problemi i neslaganja između republika gurnuto je pod tepih. Preduzeća su bila u vlasništvu države, narod sa sela seli se u gradove i nalazi posao u preduzećima. Ograničen ja zemljišni maksimum. Zdravstvo i školstvo je bilo besplatno. Živelo se od planske ekonomije i kredita koja u to vreme nisu činili zajednicu prezaduženom. Radilo se, putovalo, plate su bile natprosečne, više od drugih zemalja Istočnog bloka. Bili smo jedna od vodećih članica Nesvrstanog bloka. Narod je mnogo opuštenije živeo. Doživotni predsednik bio je na vlasti 35 godina. Mesta za kritiku ima dosta.

Padom Berlinskog zida, ujedinjenjem dve Nemačke, raspadom velike zajednice, sankcijama i bombardovanjem Srbije, život u Srbiji postao je sve složeniji i na momente i kritičan. U kom smeru smo krenuli i ko nas vodi. Nemoguće je u par reči dati definiciju i pokušati u kratkom vremenskom roku objasnit šta se sve to događalo i dešava i danas u Srbiji.

Krenuli smo u pogrešnom smeru i u živote koje pojedinac ne može sam sebi da objasni. Greške se vide, ali i dalje se traži ko je kriv – zašto se Srbija nalazi u ovako poražavajućoj situaciji. Da li je 36 godina malo od kada doživotni predsednik nije na vlasti, i da li je i dalje najveći krivac naših neuspeha? Nameće se pitanje koja je bila uloga mnogih režima koji su se smenjivali, a da nijedan nije imao imao sličnosti sa prethodnim. Kako građani Srbije za svog života rade, formiraju porodicu i izlaze na izbore i uvek glasaju za različite režime? Delimičan odgovor postoji. Kritičari doživotnog predsednika pokušavaju da i oni ostanu što duže na vlasti. Vladavina doživotnog predsednika imala je manja ideološka odstupanja za razliku od sadašnjih dugovečnih političara, koji pokušavaju da se prilagode različitim ideologijama, samo zarad vlasti. Sada je manje važno da li ste levičar, desničar ili stranka centra jer u koalicijama se sve pomeša. Šta je sada odlučujuće? Podrška centara moći nove svetske geostrateške politike i ekonomije. Još uvek smo faktor mira i stabilnosti, ne možemo da zaobiđemo nijedan međunarodni problem bez naših komentara, sve znamo i još uvek smo nebeski narod.

A kako se živi u Srbiji? Od dobro programirane strane pomoći u vidu takozvanih investicija u srpsku privredu i pod stalnim nadzorom centara moći. Međunarodnom faktoru nije problem jer su dobro upoznati preko svojih službi kako se postupa i razgovara sa nosiocima naših režima. I oni znaju da u Srbiji nema baze, znanja, htenja i crte ispod koje nijedan srpski predstavnik režima ne bi smeo da pregovara. Zna se, dolaskom novog režima sve počinje ispočetka. Dolazi na vlast većina političara prethodnog režima, samo što su sada na drugim funkcijama. Njima je to jasno, ali običnom građaninu i glasaču nije. Medijskim nastupima i raznim nebitnim događajima u društvu narodu se saopštavaju periferna zbivanja i događaji u društvu, privredi i politici. Ne mora se i ne sme sve da se saopštava javnosti. Postoji nešto što obavezuje, zakletva u parlamentu.

Da li neko može da saopšti građanima i glasačima kako smo postali najsiromašnija zemlja u Evropi? Koji je minimum ljudskog dostojanstva i opstanka srpskog naroda i države ispod kojeg ne sme da se ide? Kako i ko bi smogao snage i smelosti od zvaničnih institucija da u obliku saopštenja javnosti analizira razloge neuspeha srpske države, šta se nije smelo uraditi, šta više ne sme da se ponavlja i zašto krivci nisu procesuirani? Da li bi se imenovala partija ili pojedinci, kao u slučaju doživotnog predsednika.

Reciprocitet postoji. Onoliko vremena koje ste proveli i živeli nezadovoljni životom, a da se država stabilizuje i započne nešto na šta je obavezna, potrebno nam je isto toliko vremena da se započne život vredan ljudskog dostojanstva. To znači period od narednih trideset godina. Izbori su opet raspisani. Osmi za petnaest godina. Šta je sada na redu da se saopšti i obeća građanima i biračima. Dajem reč da ću… ko sme ovo danas da izgovori u Srbiji?

*Autor je preduzetnik iz Beograda

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari