Kol'ko košta voz 1Foto: Medija centar

Voz će se dakle, kao nekad mošti cara Lazara, taljigati po Srbiji od grada do grada da se narod divi našoj kulturnoj baštini s Kosova kad već nije mogao da prevozi putnike do Kosovske Mitrovice.

Voz je osnovno sredstvo državnog preduzeća Srbija voz i morao bi da bude „u funkciji“ zarađivanja para. Zato je resorna ministarka odlučila da ga, za sada, stavi na liniju Kraljevo – Požega. Odluku je, kaže, donela „iz ekonomskih razloga“. „U vremenu kada sprovodimo reformu železnice, koja je prioritet Vlade i koju podržavaju sve međunarodne finansijske institucije, moramo ekonomski da se ponašamo. Vozovi ne smeju da stoje i prave trošak već treba da prevoze putnike i prave profit“, rekla je ministarka.

Toj izjavi teško šta se može zameriti.

Ali.

Da li se na isti način razmišljalo i vodilo računa pre nego što je voz krenuo da saobraća do Kosovske Mitrovice?

Da li se, na primer, državni organ koji je doneo odluku rukovodio ekonomskim razlozima, da li je imao studiju opravdanosti za uvođenje linije Beograd – Kosovska Mitrovica (da će, na primer, zarađivati jedan dinar dnevno) i studiju ekonomske isplativnosti da od jedne železničke kompozicije napravi pokretnu cirkusku šatru i limenu crkvu na točkovima? Dakle, da li je voz ofarban iz ekonomskih razloga?

Ako takva studija postoji, valjalo bi pogledati da li je možda predvidela i, recimo, uvođenje WiFi u voz kao modernu tekovinu koja se sada podrazumeva kao standard komfora u evropskim vozovima.

Ko je, inače, doneo odluku o ekonomskoj (zlo)upotrebi voza – menadžment državnog preduzeća Srbija voz, Upravni odbor tog preduzeća ili resorno ministarstvo? To je važno znati da bi mogao da se identifikuje krivac za poslovni fijasko projekta „Beograd – Kosovska Mitrovica“. Od resorne ministarke javnost je saznala da je linija do Kosovske Mitrovice uvedena na predlog i uz finansijsku podršku Kancelarije za Kosovo i Metohiju. Ali se i dalje ne zna ko je odlučio da se taj predlog prihvati.

Nadalje, pošto treba da se ekonomski ponašamo, mora se znati koliko je koštalo farbanje voza spolja i oslikavanje iznutra. Zatim, nije nevažno pitanje kome su povereni ti poslovi? I da li je bilo tendera za farbanje i oslikavanje?

Sva ta pitanja traže odgovor da bi se utvrdio krivac za, ekonomski rečeno, poslovni promašaj i pristojno kaznio za taj propust. Jer, voz od koga je napravljena limena crkva na točkovima plaćen je (u paketu) s još nekoliko kompozicija 100 miliona dolara (prema izjavi ministarke Mihajlović).

Država kao vlasnik preduzeća Srbija voz i njegove imovine ne sme da se ponaša ekonomski neodgovorno. Za Srbija voz kao kompaniju jedino je važno da putnici do Kosovske Mitrovice ne putuju kao do Hamburga. Jer, inače zašta služi voz – za prevoz ili za molitvu.

Autor je novinar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari