Komunistički ‘antifašizam’

– Partizansko-komunistički zločin na Bleiburgu, Kočevskom rogu, Križnome putu, Jazovkama, Kevinim jamama, Macelju i drugim stratištima nisu počinjeni nad vojskom koja je nakon završetka rata pružila otpor, nego nad zarobljenicima koji su predali oružje i nad civilima, ženama, i djecom, i starcima.
– Je li Tito znao i naredio ova ubijanja? Čujmo izjavu Titovog suradnika Sime Dubajića koju je dao listu „Svet“ srpnja 1990.: „Komandovao sam u Kočevskom rogu. Učestvovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju… Mi tada nismo znali da će ti zarobljenici biti pobijeni… Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 domaćih izdajnika pobije u Kočevskom rogu. Naređenje su izdali Ivan Matija Maček, Maks Baće i Jovo Kapičić. Sve Rankovićevi pomoćni. Takvu odluku niko nije mogao doneti sem Tito.“
Komunistički pokret u Drugome svjetskom ratu se je borio za sovjetsku Jugoslaviju, a ne za samostalnu hrvatsku državu. Komunisti su u Hrvatskoj, kao sluge Kominterne, 22. 6. 1941. ušli u rat da bi rasteretili borbu SSSR-a protiv Hitlera. Tzv. komunistički antifašizam je bacanje magle u oči neupućenima i pokušaj opravdanja zločina koje su komunisti počinili u ratu i poraću.
– „Hrvatski klerofašisti“ nisu mogli prodati Talijanima ono što nisu ni imali. Sporazumom u Rapallu 1920. Italija je dobila Trst, Gradišku, Goricu, Istru, Zadar, Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu, a Rimskim ugovorom od 27. 1. 1924. između Kraljevine SHS i Italije i dobila je i Rijeku.
Razotkrivanje partizansko-komunističkih zločina i totalitarne ideologije marksističkog komunizma ne znači rehabilitaciju ustaštva. I ustaštvo i partizanstvo su stvar nepovratne prošlosti, ideologije koje ne mogu nadahnjivati danas ljude u Hrvatskoj da bi branili demokratsku, civiliziranu, samostalnu i suverenu hrvatsku državu.
Završit ću riječima kardinala Bozanića, koje je izrekao u povodu 60. obljetnice pokolja u Macelju, gdje su Titovi partizani u svibnju-lipnju 1945. pobili bez suda i suđenja 13 do 30 tisuća Hrvata koji su se našli u kolonama Križnoga puta: „Povijesni hrvatski antifašizam, bez povijesnog hrvatskog antikomunizma, zatvara se u ideologiju klasne mržnje i terora.“ Onima koji su 60 godina kod nas ideološkim monopolom širili maglu i krivotvorili nedavnu povijest očito ne odgovara da se ta magla rasprši objektivnim povijesnim činjenicama.