Lazar Ristovski treći put dobitnik je Gran prija Filmskih susreta u Nišu za uloge u filmovima „Sveti Georgije ubiva aždahu“ i „Đavolja varoš„. Ova nagrada za jednog glumca značajnija je utoliko što o njoj odlučuje žiri sastavljen od njegovih kolega, i to na festivalu jedinstvenom i na čitavom svetu upravo po tome što je posvećen umetnosti glume.

Pre četiri godine istu nagradu Ristovski je dobio za ulogu u filmu „San zimske noći“, a pre 14 za antologijsku ulogu Petra Popare Crnog u „Podzemlju“ Emira Kusturice, ovenčanom Zlatnom palmom u Kanu.

Snimanje tog filma odvojilo ga je 90-ih od pozorišta u kome je odigrao preko 3.000 predstava i od koga se, kako je rekao u jednom intervjuu, umorio. Ali zato, gotovo da ne postoji savremeni domaći film u poslednje dve decenije u kome se nije pojavio, a glavne uloge odigrao je u Šijanovom „S.O.S.“, Paskaljevićevim „Optimistima“, „Padu u raj“ Miloša Radovića, „Malom svetu“ istog reditelja, „Boomerangu“ Dragana Marinkovića i drugim. Sa svojom producentskom kućom Zillion Film u poslednjih deset godina takođe stoji iza nekih od najznačajnijih domaćih ostvarenja. A prvi film koje je producirao je i njegovo debitantsko rediteljsko ostvarenje „Belo odelo“, zapravo autorski projekat u kome je i pisac i glavni glumac i koji je bio jugoslovenski kandidat za Oskara.

Ko je u pozorištu imao prilike da gleda njegovog Knjaza Nikolu u predstavi „Dugo putovanje u Jevropu“, verovatno se još uvek seća salvi smeha i aplauza koje je izazivao bravurama i improvizacijama dostojim jednog Zorana Radmilovića. Na filmu je bio i Svetozar Marković (u istoimenom ostvarenju), ali i Tito („Igmanski marš„). Mnogi mu ipak najviše zavide na ulozi u filmu „Druga žena“ gde mu je partnerka bila zanosna italijanska glumica Marija Gracija Kučinota. Ostvario je i minijaturu u jednom od filmova iz novog ciklusa o Džemsu Bondu – „Kazino Rojal“. I sve ovo kao da mu nije bilo dovoljno, pa je prema sopstvenim scenarijima napisao i dva romana – „Belo odelo“ i „Kako sam dobio Oskara“. Povodom ovog drugog u jednom intervjuu izjavio je sledeće: „Literatura kao i umetnost uopšte pruža utočište, kako piscu tako i čitaocu ili gledaocu. Utočište ili skrovište, od čega? Rekao bih od sebe samoga. Čovek najčešće i najteže sebi priznaje svoje nemoći i svoje strahove. Zato ljudi rado idu u pozorišta, bioskope, čitaju, sanjaju, jer tamo neko drugi umesto njih preuzima odgovornost za sve. “

Lazar Ristovski rođen je u Ravnom Selu kod Vrbasa 26. oktobra1952. godine. Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju završio je u Beogradu u klasi prof. Ognjenke Milićević. Na filmu debituje 1977. godine ulogom u „Hajci“ Živojina Pavlovića. Bio je član Nacionalnog teatra u Beogradu, ali je nastupao i na drugim scenama. Oženjen je glumicom Danicom Ristovski.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari