Lingvistički mutant iz političke laboratorije

Ostavite komentar Odustani od odgovora

1. Cekajte sad, pa dozvolili smo i prihvatili izmisljanje nekog Bosanskog a posebno Crnogorskog jezika i odgovarajucih im nacija, ali bas ce se kod Bunjevaca povuci linija? Tesko da ce to tako funkcionisati, koliko ljudi u CG imaju pravo da preuzmu tudju gramatiku, slova i knjizevnost i daju joj drugo ime isto pravo pripada i Bunjevcima.

2. Ono kad pljuješ po onome što si sam potpisao. Ako ta famozna Deklaracija o zajedničkom jeziku potvrđuje da svaki nacionalni kolektiv može svoju varijantu zajedničkog jezika samostalno normirati i da su one međusobno ravnopravne, zašto se to pravo ne dozvoljava Bunjevcima? Ako može bošnjački i crnogorski, zašto ne može bunjevački? Dakle, dok se potkradao i cepao srpski jezik bilo je u redu, a sad kad se neko usudio da dirne u hrvatski odmah se diže galama. Svi hrvatski zvaničnici su tu famoznu Deklaraciju ocenili kao političku, neozbiljnu, apsurdnu, uzaludnu i besmislenu. Rešite vi to prvo među sobom, pa nam se onda javite.

3. A zašto bunjevački jezik pišete pod znacima navoda a ne npr. i crnogorski i bošnjački (bosanski). Ako ste toliki stručnjak objasnite kako to u Bosni u nekom mestu, Srbin i Bošnjak iz iste ulice pričaju potpuno na isti način i potpuno jedan drugog razumeju, a zvanično pričaju različitim jezicima.

4. Srpski i hrvatski čine jedan jezik u lingvističkom smislu. Ja ga zovem sh jezikom s tim što je legitimno da taj isti jezik Hrvati zovu hrvatskim, a Srbi srpskim. To je jasno. Ako se taj jezik sa bivšeg sh područja priznaje i pod nekim novim imenima, onda tu moramo biti dosledni. Ako se on, na primer, komada na četiri jezika, svako ko učestvuje u tom rasparčavanju mora da prihvati i bunjevački jezik, pa i neki budući dalmatinski ili šumadijski. Ili je to jedan jezik (sh) ili je opravdano (?) rasparčan na lokalne varijante koje njihovi tvorci zovu jezicima. Hrvati koji tvrde da su srpski i hrvatski dva različita jezika nemaju pravo da osporavaju postojanje bosanskg jezika kao ni Srbi crnogorskog. Ako prihvatimo način na koji su skrojena ta dva nova jezika, onda nemamo pravo da ne priznamo i neki novi, peti ili šesti jezik. Princip je isti, sve ostalo su samo nijanse, reče pesnik. Dakle, ili je to jedan jezik ili su to pet ili šest jezika, u regionalnim topionicama pretopljenog bivšeg sh. Ili jedno ili drugo. Ne može i jedno i drugo.

5. Pre je bunjevački zaseban jezik, nego što su to srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski.

   Neće ljudi da ih svojataju ni jedni ni drugi ni treći, hoće da budu svoji. Isti je slučaj i sa Vlasima i njihovim jezikom. Dakle, ništa sporno, podrška i jednima i drugima!

   Uz to, svako dete treba da nauči i većinski jezik zemlje (lingua franca u Srbiji je srpski) da može da radi, uči, trguje i živi bilo gde u državi.

6. Kad mogu Crnogorski i Bosanski, vala mogu i Beogradski, Staroplaninski itd. Ionako je to, jelte, zajednicki jezik. Onda ga zovimo kako god hocemo.

7. Apsolutno besmislen tekst. Ako mogu bosnjacki i crnogorski, sto onda ne moze u bunjevacki? To su, ocigledno, politicki a ne lingvisticki jezici, pa ako se Bunjevci osecaju politicki posebnima, a osecaju se, onda imaju pravo i na politicki jezik.

8. Čemu sve to, kad će zbog luđaka Vučića za 20-30 godina službeni jezik u Srbiji bit Albanski.