Iako nisam redovan čitalac dnevnog lista Politika, blago rečeno, začudilo me kada sam na naslovnici ovog „uglednog“ lista vidio bombastični naslov „Zukorlić je huligan“, a na kome bi pozavidjeli i beskrupulozni balkanski tabloidi.
A da se ne bih ogriješio o časnu profesiju novinarstva, volio bih da mi neko pokaže primjer kada se sličan naslov o nekom političaru pojavio na naslovnici ovih novina.
No, čuđenje mi nije dugo trajalo pošto se sjetih nedavne predstave na naslovnici istog lista kada je svega nekoliko sati po završetku sjednice Nacionalnog savjeta za visoko obrazovanje objavljena „najznačajnija“ vijest o akreditaciji Univerziteta u Novom Pazaru. Bez potrebe za mnogo mozganja, ista kuhinja, isti kuhari, a očito i isti poručilac.
A što se tiče histeričnih izjava potpredsjednika Vlade Rasima LJajića, tu već nisam iznenađen znajući da šestomjesečni muk koji je prijetio da preraste u svojevrsnu depresiju zbog mog ulaska u Parlament, čime je okončana epoha njegovog političkog životarenja i na lažnom mesijanstvu Srbije i srpskog naroda od mene i institucija koje sam osnovao, što je nedavno i potvrdio objašnjavajući zašto je napustio savez sa DS-om i prešao kod SNS-a riječima: „Da nisam to učinio, pretvorio bih se u običnu NVO, a vlast u Sandžaku bih predao Zukorliću i Ugljaninu“, mora prestati. Godinama LJajić je, koristeći pozicije vlasti, nudio krivu sliku o meni i onome što radim, sve to predstavljajući kao opasnost za državu i narod, satanizirajući moju dostojanstvenost, slobodarnost, odlučnost i dosljednost. U prethodnoj izjavi LJajić priznaje da je njegova politika, zapravo, parazit zloupotrebe vlasti te da će on i njegove dvije partije opstajati samo dok je on na vlasti. A to da jedan političar ima dvije partije – Socijaldemokratsku partiju Srbije za Srbe i Sandžačku demokratsku partiju za Bošnjake u Sandžaku, i to obje pod skraćenicom SDP, vjerovatno je primjer bez presedana u Evropi i svijetu gdje se bez imalo stida demonstrira politička hipokrizija u dvojnom diskursu različitom prema dvije ciljne grupe, a sve to samo da bi se dobili glasovi i što duže sačuvala vlast lišena minimuma etičke, ideološke i programske dosljednosti.
Jedino što vrijedi pažnje jeste to da ovaj dvodecenijski ministar uvijek na isti trik uspijeva uvjeriti svoje političke partnere u svoj lažni politički uticaj tako što iskoristi vanredne lokalne izbore u nekoj opštini ubacujući u kampanju poluge vlasti i novac, uglavnom stečen zloupotrebom vlasti, a nakon što pređe cenzus, to koristi kao adut za političku udaju, uglavnom kod vladajuće stranke.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
