
Nakon više od dva meseca studentskih protesta bliži smo nego ikad ispunjavanju jednog od glavnih zahteva tih protesta – da se obustave krivični postupci protiv svih nenasilnih učesnika protesta zbog pada nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu.
Predsednik Srbije Vučić je 27. januara, na konferenciji za štampu – prilikom „zajedničkog obraćanja“, sa predsednikom vlade i predsednicom Narodne skupštine – izjavio kako je spreman da donese odluku o pomilovanju onih učesnika tog protesta protiv kojih tužilaštvo ne bude odustalo od krivičnog gonjenja zbog učešća u njima.
Ova njegova izjava, u delu stručne i šire javnosti dočekana je sa skepsom jer je, takoreći odmah, predloženo rešenje kritikovano kao nepodobno pa i nezakonito.
Čak je i Vučić sam, govoreći o takvom pomilovanju pomenuo zabrinutost tj. rizik da to bude „otvaranje Pandorine kutije“. Ipak on je jasno naveo svoju spremnost na takav potez, ukoliko ispunjavanje ovog zahteva studenata ne bude moglo da se ostvari drugim sredstvima.
Međutim, predloženo rešenje ne samo što je podobno i zakonito, već čak ni ne predstavlja presedan!
Krenimo redom…
Članom 110 Krivičnog zakonika pomilovanje je definisano kao akt kojim se poimenično određenom licu može, pored mnogih drugih stvari, dati i oslobođenje od krivičnog gonjenja.
Ovakvo pomilovanje (abolicija), predstavlja jedan od osnova za obustavljanje krivičnog postupka propisanih Zakonom o krivičnom postupku.
Kao što je već poznato, postupak za davanje pomilovanja propisan je posebnim zakonom.
Taj zakon reguliše i postupak za oslobađanje od krivičnog gonjenja (aboliciju) iako je u njemu mnogo više pažnje posvećeno postupku pomilovanja pravnosnažno osuđenih lica.
Za razliku od tog, recimo „klasičnog“ pomilovanja, postupak abolicije može inicirati isključivo ministar pravde, koji molbu za aboliciju – zajedno sa svim spisima i svojim mišljenjem – dostavlja predsedniku Republike.
Nema sumnje da bi ministarsko mišljenje i obrazloženje, posebno u ovom konkretnom slučaju i posebno nakon svega što se nakon 1. novembra u Srbiji dogodilo predstavljalo veoma interesantno štivo.
Ipak ne bi trebalo biti preveliki optimista, već i zato što je takvo obrazloženje izostalo i kada je institut abolicije bio primenjen ranije!
Naime, sad već davne 2012. godine, tadašnji predsednik Republike Srbije Tomislav Nikolić oslobodio je krivičnog gonjenja nekadašnjeg predsednika FK Crvena zvezda Dragana Džajića i njegove saradnike, protiv kojih je u to vreme bio vođen krivični postupak pred Višim sudom u Beogradu zbog optužbi za zloupotrebu službenog položaja.
U vreme kada su ta pomilovanja davana ona su predstavljala presedan budući da nikad pre toga takva pomilovanja nisu davana za tu vrstu krivičnih dela.
Abolicija je prethodno bila rezervisana za „politička“ krivična dela u koja, nesumljivo, spadaju i dela koja se stavljaju na teret učesnicima današnjih nenasilnih protesta.
Ukoliko predsednik Republike bude održao javno datu reč i ukoliko bude abolirao sve učesnike nenasilnih protesta protiv kojih se vode politički oktroisani krivični postupci, zbog učešća na demonstracijama koje su preplavile Srbiju, biće to prvi značajan korak u pravcu izlaska iz tekuće društvene krize.
Pod uslovom, naravno, da se studentski spisak za pomilovanje studenata i spisak za pomilovanje koji na potpis bude dobio predsednik poklapaju.
Autor je advokat iz Beograda
Tekst je prvobitno objavljen na sajtu Foruma za bezbednost i demokratiju
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.