Minimalac je na umoru, i zaposleni su krivi 1Foto: Shutterstock/Denys Kurbatov

Nešto je ovo leto vrelije od ostalih, čini se i zbog Olimpijade, sparina teška zbog potpisivanja Memoranduma o kopanju litijuma, tako da ljudi i ne primećuju svakodnevna poskupljenja, porast inflacije o kojima ih svi obaveštavaju (kao da oni to ne znaju, oni i njihovi sve tanji šlajpici), samo ne oni kojima je to posao

Tako, skoro neprimetno prolazi vest, mada se svake godine u isto vreme održavaju i priprema za pregovore o povećanju minimalca za sledeću godinu. Naravno, pod uslovom da je sa ovim minimalnim primanjima dočekamo.

Jedan vredan i analitičan tekst objavljen je u „Danasu“ 6. avgusta, novinara Gojka Vlaovića pod naslovom „Potrošačka korpa je donja granica“. Ali, svaki tekst je efemeran u odnosu na sam život, na vratolomije da se sa sadašnjom cenom rada od 271, 00 rsd preživi.

Šta tih skoro pola miliona uposlenih socijalnih slučajeva među kojima sam i ja, mora sve da učini da bi mogli da kažu da žive. Ne, to nije život. Za te pare jedva možete sastaviti dve nedelje u mesecu, a ostatak, pa nije za pisanje. Jer, ne bih želeo da uvredim Predsednika, ne nikako.

LJudsko pamćenje je kratko, a kod Srba još kraće. Zaboravilo se da je pre dvanaest godina posle ustoličenja vrhovnog za sve i svja, isti pozivajući strane investitore rekao :“Dođite u Srbiju, u Srbiji je jeftina radna snaga“, zato ne verujemo nikakvim tripartitnim komisijama koji razmišljaju o nama gore nego o svojim kućnim mezimcima.

A, i zaposleni su krivi moramo biti objektivni. NJih predstavljaju sindikati koje niko ne zna, i koji samo o svojoj zadnjici misle. Zamislite druga Orbovića, državnog sindikalca i enterijera.

Treba se organizovati, ali kako, kad se živi u trajnoj borbi za opstanak.

Sa druge strane gospodin Atanacković, počasni predstavnik naših tajkuna, naših gazda koji su zaboravili kako su došli do kapitala i kako su očerupali socijalističku društvenu svojinu.

Naravno uz pomoć svake vlade, ali ove bez vlade jer je Predsednik svojoj vladi oduzeo ingerencije, i što on odluči, to će biti.

Naravno, niko ne pominje topli obrok, „hranarinu“ koja u većini firmi iznosi 1 (i slovima :jedan) dinar. Ne znam koliko kovnica kuje tih kovanica, ali moraće i više jer za jedan dinar po mišljenju Vlade, to jest Predsednika i naših tajkuna može pristojno da se obeduje.

Nadležno Ministarstvo rada me je pre godinu dana obavestilo, tačnije 8. avgusta 2023. g. da će moja sugestija biti uzeta u razmatranje prilikom izmene i dopune aktuelnog Zakona o radu koji je uneo institut „Topli obrok zaposlenog“, ali nije predvideo njegovu visinu
Jer, sve je visoko i sve skupo. I o tome se baviti „De asini umbra disceptare“ iliti „Raspravljati o magarčevoj senci“

Zato, na kraju pošto je minimalac na umoru, i pošto ne može da isprati tu famoznu potrošačku korpu, treba ga pustiti bezbolno i mirno da sam izvrši eutanaziju, bez velike pompe, onako sa minimumom dostojanstva.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari