Mladenka, oprosti nam!

Ostale su još tridesetšestogodišnja majka Ljubica te četverogodišnja kćerka Mladenka. Trojica ratnika, pripadnika Prvog sarajevskog korpusa Armije Bosne i Hercegovine, tačno prije dvadeset šest godina u jablaničkom selu Grabovica, ubila su četverogodišnju djevojčicu Mladenku Zadro, a njena dva brata, Goran i Zoran, ostala su skrivena u brdima, da svjedoče o zlu koje ih je zadesilo.

U noći sa osmog na deveti septembar 1993. godine u jablaničkom selu Grabovica, pripadnici Prvog korpusa Armije Bosne i Hercegovine ubili su trideset tri hrvatska civila. Sedamdesetosmogodišnji Pero Marić ubijen je u svojoj kući, sjedeći preko puta pripadnika Devete brigade Prvog korpusa Armije Bosne i Hercegovine koji mu je ispalio metak u čelo. Ljubici Zadro koja je nosila u naručju svoju četverogodišnju kćerku Mladenku su pucali u prsa. Djevojčici su pucali u lice. Jedan civil je ubijen pred suprugom, koja je potom silovana i odvedena u logor „Muzej“. Nakon dugog zatočeništva, po dolasku u Mostar, supruga je izvršila samoubistvo.

Po komandnoj odgovornosti za zločin u Grabovici sudilo se bivšem generalu Armije Bosne i Hercegovine, no Haški tribunal ga je oslobodio optužbi jer: „Pretresno vijeće nije dokazalo van svake sumnje da je Sefer Halilović imao efektivnu kontrolu nad vojnicima u Grabovici osmog i devetog septembra hiljadu devetsto devedeset treće godine za koje je utvrđeno da su počinili taj zločin“.

Također, Haški tribunal je utvrdio da je Zulfikar Ališpago, kojeg je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine optužilo za zločin počinjen nad hrvatskim civilima u Trusini nedaleko od Konjica, komandovao brigadom koja je počinila zločin u Grabovici, no zahvaljujući političkim vezama, Ališpago za svoje zločine nije odgovarao.

Kantonalni sud u Mostaru osudio je na po trinaest godina zatvora Nihada Vlahovnjaka, Harisa Rajkića i Seada Koragića zbog ubistva tri člana porodice Zadro, dok je Kantonalni sud u Sarajevu na devet godina osudio Mustafu Hotu zbog ubistva Pere i Dragice Marić a na deset godina osudio Enesa Šakraka zbog ubistva četverogodišnje Mladenke Zadro i njene majke Ljubice. Deset godina za ubistvo četverogodišnje djevojčice u naručju njene majke? Živjela bosanskohercegovačka pravda!

Šesnaest tijela nije pronađeno. Pretpostavlja se da su bačena u Neretvu ili u akumulacijsko jezero HE Salakovac, a o razmjerama ovog monstruoznog zločina, iz svjedočenja stoji da je Jozo Brekalo razapet na križ, nakon čega mu je odsječena glava i nabijena na kolac dok je Luca Brekalo je dugo mučena nakon čega je živa spaljena. Dvadeset tri godine od ovog zločina po komandnoj odgovornosti niko nije odgovarao.

Komandant Ališpago, koji je prije par mjeseci priveden nakon što je napao dva policajca koja su prebačena u bolnicu, izbjegava suđenja zbog, kako tvrdi, lošeg zdravstvenog stanja.

Ni nakon dvadeset šest godine od ubistva četverogodišnje djevojčice u naručju njene majke bošnjački političari nisu osudili ovaj zločin ali su rat uspjeli svesti na rečenicu: „Srbi i Hrvati protiv Bošnjaka“ iako je veliki broj Srba i Hrvata branio državu Bosnu i Hercegovinu. Sve dok sva tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine ne odaju počast Mladenki Zadro i svim nevino ubijenim civilima Bosne i Hercegovine, bez obzira kojoj etničkoj skupini pripadali, priča o miru, suživotu i toleranciji, ne pije puno vode.

Autorka je novinarka iz Tuzle