Proteklih meseci, u periodu od prethodnog boravka misije MMF u Beogradu, u našoj štampi se, uveren sam tendeciozno i u cilju diskreditovanja Čedomira Jovanovića kod izvesnog broja birača, pisalo o tome da se on zalaže za smanjenje penzija. Želeo se stvoriti utisak da je on „protiv penzionera“.


Istina je da je Čedomir Jovanović u javnim istupanjima (na Skupštini ili u raznim intervjuima) govorio o potrebi korenite reforme penzionog sistema i tu je potpuno u pravu, ma koliko to nekima nije po volji. Siguran sam da tu i te kako ima prostora za uštede. Uzmimo samo pravo na benificirani radni staž, pa armija sumnjivih invalidskih penzionera, pa enormne razlike u visini penzija i da ne nabrajam dalje. Dozvolićete da navedem samo jedan primer: Jedan vatrogasac sa dvadesetak godina dežuranja u vatrogasnom društvu ima veću penziju od profesora sa 40 godina radnog staža. Složićete se da tu nešto nije u redu.

Dakle, Čeda Jovanović se jasno i nedvosmisleno zalaže za pravedniju raspodelu osiromašenog i opljačkanog penzionog fonda. A što neki zlonamerno izvlače iz konteksta neku njegovu izjavu i kažu da je protiv penzionera, to je kao kad protivnici Darvinove teorije kažu, pežorativno, da je čovek postao od majmuna.

I, na kraju, još nešto: Ako bi se otac i sin našli na pustom ostrvu imajući zadnji obrok od koga bi, do dolaska spasilaca, mogao da preživi samo jedan od njih, ko bi po vama, trebalo da pojede taj obrok?

Besim Curić, penzioner iz Novog Pazara

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari