Na čijem je zemljištu Beograd na vodi?

Ali je određeno da će svojina na tom zemljištu, ispod i za potrebe zgrade po izgradnji, biti preneta sa države na kupce koji će postali vlasnici građevine. Ali nije i urađeno tako.

Katastar je odmah prepisao svojinu države na tom građevinskom zemljištu u privatnu svojinu društva Beograd na vodi.

Dakle sprovedena je privatizacija državnog zemljišta. A onda je Beograd na vodi davao hipoteke na to zemljište, da bi se zaduživao.

Ali i kupci stanova, čak i u prvoj davno izgrađenoj zgradi, ni danas nisu i suvlasništvu zemljišta na kome je zgrada.

Kod prodaje stanova od strane Beograda na vodi, njegov direktor kao i prodavac i notar Đorđe Sibinović, nisu dozvoljavali da se u ugovoru o kupoprodaji stana pominje zemljište ispod zgrade.

Podsećali su da će kupci stanova i bez ugovaranja, moći da se upišu kao srazmerni vlasnici zemljišta na kom je zgrada.

Ali se to nije još dogodilo. Notar i Beograd na vodi ne odgovaraju na pitanja kupaca, kad će se to i kako ostvariti. A Beograd na vodi i dalje u Katastru ima upisane hipoteke na to „njegovo“ zemljište.

Suvlasnicima zgrade su uskraćeni za svojinu na zemljištu, ali je njihov rizik što bi se bez njihove volje mogla i dograđivati zgrada od strane Beograda na vodi.

Postavljeno je pisano pitanje Katastru da odgovori kako se kod njih može ispraviti upis i preneti sa prodavca u srazmernu svojinu vlasnika stanova i drugih delova zgrade i njihova nepokretnost zemljište pod zgradom.

Član 3 Zakona o prometu nepokretnosti i propisuje da se prenosom svojine na zgradi automatski prenosi i pravo svojine na zemljištu ispod i oko zgrade.

Tako su kupcima i obećavali i prodavac i javni beležnik prilikom ugovaranja kupovine stana.

Ako se to ne sprovodi kako je propisano, pitano je može li neki kupac zatražiti da se zemljište sa prodavca prenese srazmerno na zakonske vlasnike.

U pisanom odgovoru Katastar nepotrebno podseća da član 19 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa propisuje, da na zajedničkim delovima zgrade i uređajima u njima, vlasnici stanova i drugih posebnih delova zgrade, imaju pravo zajedničke nedeljive svojine.

Ali pišu i da odredbe člana 3 Zakona o prometu nepokretnosti, propisuju da vlasnici svih delova zgrade stiču proporcionalno pravo korišćenja na zemljištu na kome se zgrada nalazi odnosno služi upotrebi zgrade.

Čudno je da Katastar pogrešno citira taj član 3 tog zakona, u čijem prvom stavu piše: „prenosom prava svojine na zgradi, odnosno drugom građevinskom objektu, istovremeno se prenosi i pravo svojine na zemljištu na kome se zgrada nalazi kao i na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade“. Notar ništa ne odgovara.

Dakle i prodavac i notar nisu odgovorili kako kupci stanova mogu ispraviti grešku i biti upisani u Katastru kao zajednički suvlasnici zemljišta na kome je njihov stan, kako je i zakonom propisano. Stvarno pravo svojine na nepokretnosti je onoga ko je u Katastru upisan kao vlasnik.

U ovako netačno upisanim u Katastru, kad bi se zgrada srušila, prodavac bi jedini mogao graditi novu.

I za neku neophodnu rekonstrukciju, vlasnici stanova ne bi mogli dobiti građevinsku dozvolu.

A kupovina stana od ponekog stranog kupca, naviklog na jasnoću postupaka može i izostati želja da kupi stan na tuđoj svojini zemljišta pod hipotekom. Zašto se ne sprovodi citirana odredba zakona?. Zašto u ugovoru o kupovini građevine ne može da se uključi i kupovina zemljišta uz nju?

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.