Ne želim da verujem u spomenik

Ostavite komentar


  1. lepo ste primetili da se radi o jednom anahronizmu (gledano iz građanskog referetnog sistem). Primarni elemnti kulture (a tu spada i tradicija) su referentni okvir koji određuje kvalitet života društva. Šta su izabrali Nemanjići? Umesto društva u kome će rad, ono što umete da uradite – da bude glavni element vertikalne prohodnosti u društvu oni biraju lažni sjaj birokratske Vizantije, gde vertikalnu prohodnost u društvu određuje despot i gde postojala samo prošlost i sadašnjost (u funkciji prošlosti). Skandinavci inkorporiraju elemente svoje narodne tradicije, gde su zanatstvo i rad shvatani kao vrline; u Karolinškoj renesansi (8/9 vek) zanastvo je uzdignuto na rang „umetnosti“. „Izumi“ su uzdignuti u rang – aristokrata, sveštenika, viteza. Engleska 1066. imala čak 8000 mlinova, suknara, pivara, kožara, i tsl. Praksa, ono što znate da uradite, je primarna! Od 12 veka u gradovima pojavljuju se elementi liberalizacije: „treći stalež“, Univerzitet, gradske komune, postoji sadašnjost (u funkciji budućnosti) i budućnost.

  2. Generacije beogradjana su odrasle deruci pantalone na dupetu sedenjem kod „konja“ a nikad nisu obratili paznju niti znaju ko je na konju. Stefan Nemanja ce zahvaljujuci antiprotivnoj (malo)gradjanskoj opoziciji ocigledno proci bolje od kneza Mihajla.

    1. Kod spomenika Nemanji (iako sam siguran da to nije spomenik njemu) neće niko da sedi, a ako bude i sedeo, znace da se mi danas “zbog njega prezivamo na ić”.

  3. Takav stav govori da Srbja još uvek ma šanse, jer verujem da nisi usamljen dragi Ivane!

  4. У топлој соби седнеш за компјутер, поред ставиш кафу или неки други омиљени напитак и филозофираш. Млади господине, све што си рекао сви знамо и видимо. Имаш ли ти, као млад и образован човек који је по природи својих година револуционарно настројен, некакву идеју како да се стање промени и поправи?

    1. Izvin’te, ali njega na fakultetu nisu spremali da ima ideje, pogotovo ne praktične. Nekad se govorilo, mnogo pre 90-ih, da elektroinžinjeri završe elektrotehnički fakultet kao dobri matematičari, ali da zato ne umeju promeniti osigurač. Ili za pravnike da znaju lepo da pišu, ali se zato u sudnici ne snalaze. Izgleda da se do danas na srpskim visokim školama ništa bitno nije promenilo. Trebalo bi to malo razbucati, pustiti svežeg vazduha u uvezane profesorsko-doktorske klanove. A čoveka koji pretura po kontejneru, izgladnele pse lutalice, kese po drveću, rupe po ulicama, blato, đubre, automobile po trotoarima ćete videti i u Njujorku iako tamo nema Nemanje.

      1. @Petar Pan Dok god Vi stojite na putu, nema napretka. Beograd je Njujork? Ma ajte, molim Vas.

        1. Kome ja to stojim na putu? Nikome, naravno, moje je vreme već prošlo. Ne poredim ja Beograd sa Njujorkom. To je omiljena mantra pokondirene Srbadije koja svemu srpskom traži pandan u svetu. Da vam nacrtam: suština je da sirotinje, prljavštine, smeća, bezobrazluka, kriminala ima svugde u svetu, pa tako i u Njujorku. I u evropskim prestonicama. Kao da je Beograd sve to izmislio. Nije naravno, samo „prepisao“ od onih na koje se njegovo stanovništvo, sve „stari Beogradžani“, ugleda.

          1. Potpuno besmislen komentar. Beograd i ostatak Srbije počinju da liče na Indiju, Bangladeš, Kineske gradove. A udaljava se od Evrope. I to je sve.

      2. A ti očigledno živiš u zemlji Nedođiji gde umeš da letiš i sve je lepo. Ma hajte molim vas. Kako se nikad ne uporedite sa nekom evropskom prestonicom nego vadite Njujork kao adut.

    2. Ja imam ideju odakle da se pocne i nisam jedini. Garancije da bismo negde tako stigli nema ali da cemo bez toga stici tamo kuda nas Vucic vodi – to sigurno. Zaista, „све што си рекао сви знамо и видимо“. Zato ne treba gledati u Vucica i njegov spomenik (koji se ne zove tako i ne lici na njega ali je isti on, i isti gledalac PINK-a), niti u sve ovo sto je u tekstu, vec se treba zagledati u one koji su protiv takvog kulturnog modela, kojih nije malo, i videti zbog cega ljudi koji uporno ne glasaju za Vucica ili ne glasaju uopste nece da glasaju za opoziciju „pa makar sve propalo“. Ali ako to samo spomenes moras da odes da pises u Kuriru. „Kad se glupost proglasi patriotizmom opasno je biti pametan“ – govorio je Isak Asimov. Danas je u Srbiji PINK patriotizam u i van parlamenta, u i van TV ekrana. Da je dva i dva cetiri sme se u parlamentu reci samo ako je cetiri protiv Djilasa a van parlamenta cetiri protiv Vucica. To nije nivo Monty Pajtona vec Mikijevog zabavnika.

      1. Evo ja bih glasao i glasaću. Samo da konačno vidim/shvatim ko je stvarna demokratska opozicija, usredsređena na istoj ličnosti i taktici, pročišćena od trojanskih konja i presvučenih interesdžija. Ne želim opet glasati za kojekakve preletačeviće (pun je sns bivših demokrata i sličnih) i karijeriste sopstvenih džepova – ambicija.

  5. Није могло краће а да се каже све.

  6. Pre par dana, usporenim hodom zbog oronulog stepenista kojm se spustam od Brankovog mosta ka Pop Lukinoj, cujem recenicu: NIJE LI I SIROMASTVO NASILJE? Trgnem se. Ispred ulaza u zgradu, sedi devojka, dvadesetak godina, razgovara mobilnim. Nastavljam dalje, stepenik po stepenik. Sa 64. godine moram sigurnim korakom po devastiranom stepenistu, gotovo unistenim ocigledno bujicnim erozivnim spiranjem visegodisnjih padavaina. Zaboravljeno stepeniste/ Ko tuda prolazi? Negde iza jedinstvenog kvarta sa cudesnim dvoristima, malim zanatskim radnjama, jedna od njih proizvodi ratluk, tamo dalje od zaduzbina Luke Djelovica, kazu televizije postoji neki novi Grad, neko setaliste, najlepste u Evropi… Nisam bila, jer ne mogu, tudje mi je sve to. Da li je bila `95-ta godina kad smo prijateljica i ja nosile caj studentima koji su pesice dosli iz Novog Sada. Da li je bila `96. godina kada su na Brankovom mostu palicama rasterali demonstrante po okolnim laviritima? Da li je nada u promene dobro preneta na malu devojku? Cija je ona pesma sada? Teret je prenet. Zao mi je.

  7. Kristalno jasno. Ogolili ste jaz izmedju onog sto jeste i onog sto nam pricaju da jeste.

    1. BRAVO Ivane.

      Svaka čast i na ovom tekstu!

      Sve je rečeno.
      Kada je neko stvarno filozof – onda on ovako piše.

      Svaka čast!

      1. Opet ovaj autor ostavlja hvalospeve samome sebi. Plus opet objavljuje vec na drugom mestu objavljeni clanak… Tekst je patetican.

        1. Faith – ako je tekst dotičnog autora patetičan i ako su Vaše reči istinite, zašto bi mu onda i na nekom drugom mestu objavili (ovaj) tekst? Dakle, tekst vredi pa zato ga i hoće objaviti. Ljubomora je nezgodna stvar. Probajte da je se rešite. Lep pozdrav iz Kikinde.

          1. Jako dobar tekst!
            Neverovatno je samo da i ovde ima botova koji onako nisko i bez argumenata pokušavaju da diskredituju i autora i tekst.

          2. Pre svega mislim na nepoštovanje mesta gde je tekst prvobitno objavljen (časopisa, internet stranice i sl.) A posebno kada je tekst u digitalnoj formi je lako da se dalje deli ili se navede mesto gde je izvorno objavljen, a ne ovako… Nisam bot. Nemam primedbu na istinitost teksta, već na njegov stil. Danas se često u nedostatku ideja autori trude da literarizuju tekst i da tako deluju. I dalje mi nije poznato šta je to u ovom tekstu filozofsko i šta ga razlikuje od teksta nekog profesionalnog političara. Nema ovde nikakve filozofije.

  8. Nek ne zameri autor, ali rad mu je na nivou gimnazijskog „buntovnik-bez-razloga-vona-bija“.

  9. Ne želim da govorim o autoru ali članak je sranje.
    Zar nemate kvalitetnije kolumniste i komentatore?

    1. SVAKA ČAST autoru na ovom tekstu.

      Konačno da se stvari iznesu jasno.
      Sociološkinja sam po struci i nažalost, svaka reč potpuno tačna.

      Šteta što nema više ovakvih članaka koji mogu da nas bar malo razbude.

      Bravo Ivane.

Ostavite komentar


Lični stavovi

Sport, ljudska prava i hrišćani 9

Sport, ljudska prava i hrišćani

Nijedan veliki, planetarni događaj ne može da prođe bez potpuno suprotnih komentara, pa tako ni otvaranje Olimpijskih igara u Parizu nije bilo pošteđeno.

Naslovna strana

Naslovna strana za 29. jul 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Marko Šelić Marčelo, pisac i muzičar

Čitam Danas zato što nisam od juče, a i vrlo sam zainteresovan za sutra.