Tema koja je zasula jugoslovenski medijski prostor i uzburkala duhove prošlosti svakako je sudski proces rehabilitacije Draže Mihajlovića i sahrana kneza Pavla Karađorđevića. Posle izjednačavanja prava partizana i četnika, kada je Ravnogorska spomenica postala cenjenija od Partizanske spomenice 1941, ovo je sasvim logičan i očekivan ishod.

Izgledalo je nemoguće uticati na izvesnost nauma da se Draža rehabilituje, kada za tim postoji većinsko, pa čak i kratkovido zvanično raspoloženje.

Iako bi trebalo reći da je to unutrašnja stvar Srbije, zakon spojenih posuda među nekada bratskim republikama promeniće kompletan sistem vrednosti. Prema reagovanjima, dalo bi se zaključiti da Crna Gora nema nikakvih problema sa revidiranjem istorije. Da li je baš tako, ako je Vlada Crne Gore potpisala sporazum sa Vladom Nemačke i za ratno groblje nemačkih vojnika stradalih u Drugom svetskom ratu opredelila 2.600 kvadratnih metara u jugoistočnom delu kasarne „Milovan Šaranović“ u Danilovgradu?

Fašizam je globalno zlo koje je zbog nacionalnih, rasnih i verskih razlika nasiljem i ratom doneo najveće nesreće čovečanstvu. Fašistički vojnici nisu poštovali nijednu konvenciju, niti odredbe ratnog prava, već su počinili brojne monstruozne zločine do tada nezapamćene u civilizovanom svetu, o čemu je istorija dala svoj sud. Nemogući je svaki pokušaj revizije toka i ishoda Drugog svetskog rata i suspendovanje istorijskih odluka Drugog i Trećeg zasedanja AVNOJ-a, konferencija na Jalti i Teheranu, Nirnberškog procesa i denacifikacije Nemačke.

Crna Gora je primer kako se dostojanstveno odnosi prema istoriji i kako se poštuju tradicije svoga i drugih naroda. Kao tradicionalno viteška država, civilizovano se i sa pijetetom ponela prema pronađenim posmrtnim ostacima neprijateljskih vojnika, iako su oni izginuli ostavši do kraja odani suludom okupatorskom naumu najmračnije nacističke ideologije.

Međutim, odabir kasarne za njihovu sahranu jeste najpodlije podmetanje kontinuiranoj crnogorskoj antifašističkoj vertikali, počev od veličanstvenog 13. jula 1941. do danas. Francuski i svetski velikan Žan Pol Sartr kazao je da je „trinaestojulski ustanak u Crnoj Gori najvažniji događaj 1941. godine u porobljenoj Evropi koji je upozorio čovečanstvo kojim putem treba da se kreće…“. Tim putem ubuduće se ne bi stizalo do kasarne u Danilovgradu!

Perfidno se kao lokacija za groblje nameće najveća crnogorska kasarna, koja nosi ime jednog od 234 narodnih heroja iz Crne Gore, čime se duboko ponižava dostojanstvo Vojske Crne Gore i njenih pripadnika kao nastavljača hiljadugodišnje tradicije krvlju, puškom i sabljom izvojevanog crnogorskog slobodarstva, sa namerom da im se na podmukao način podmetne da vršenjem stražarske dužnosti odaju sahranjenim fašističkim vojnicima najveću vojničku počast – mrtvu stražu!

Ustav Crne Gore je izričit: „U Crnoj Gori slobodno je sve što Ustavom i zakonom nije zabranjeno. Svako je obavezan da se pridržava Ustava i zakona.“

Crna Gora je utemeljena na antifašističkim vrednostima i ima izvanredan pravni okvir za zaštitu svojih temeljnih principa, samo ih treba dosledno poštovati!

* Član 10. Zakona o spomenicima i spomen obeležjima glasi: Nije dozvoljeno podizati spomen-obeležje:

– za događaj koji označava gubitak slobode ili nezavisnosti Crne Gore;

– za događaj koji simbolizuje, odnosno označava saradnju sa okupatorom, njegovim saveznikom ili pomagačem;

– za događaj koji predstavlja sukob naroda isključivo na verskoj ili nacionalnoj osnovi;

– licu koje je bilo saradnik okupatora, njegovog saveznika ili pomagača;

– licu koje je zastupalo fašističke, šovinističke ili nacističke ideje ili ideologije;

– licu koje je osuđeno za krivično delo protiv čovečnosti ili drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom ili je proglašeno ratnim zločincem;

– licu koje je u istoriji Crne Gore ili u istoriji čovečanstva imalo negativnu ulogu.

Celokupna stručna i laička javnost uviđa da je sporazum neustavan i nezakonit, i to ne samo po ovom zakonu. Patriotizam znači podržavati svoju državu uvek, a vladu samo kada zaslužuje! U ovom slučaju Vlada nema i ne zaslužuje podršku ogromne većine građana Crne Gore. Nije u pitanju civilizacijski čin sahrane posmrtnih ostataka nemačkih vojnika. Problematična je samo lokacija, kao i činjenica da njen odabir nije odraz servilnosti prema dominantnoj državi EU zbog čega su je, na svu sreću Amerikanci a ne mi, nazvali Četvrtim rajhom, već imperativnog zahteva Berlina!

Očigledno je da evropski put Crne Gore nije sastavljen samo od brojnih uslova, nego i od ucena, na šta Crna Gora nikada kroz svoju burnu istoriju nije pristajala! Da li je ovaj sporazum u skladu sa samoproklamovanom ponosnom, uspravnom i dostojanstvenom Crnom Gorom? „Ko pravo svoje zapušta, nek sebe krivi ako ga izgubi’’, reči su utemeljivača i velikana crnogorske pravne misli Valtazara Bogišića.

Čak i oni koji su obavezni da reaguju po službenoj dužnosti, ćute! Ono što je bio cilj, nakon 9. decembra i 29. juna, postalo je moćno odbrambeno sredstvo. Smemo li dozvoliti da nas Nemačka, koja najviše upire prstom u poglavlje 23 Pristupnih pregovora o poštovanju zakonitosti i vladavini prava, prisili i ponizi da ga zbog njih kršimo? A odavno je slavni Monteskje rekao ‘’Pravo određuje granice koje interes ne sme prekoračiti’’!

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Autor je doajen diplomatskog kora u Crnoj Gori i generalni konzul SFRJ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari