Evropska trpeza, pozvali nas na pridruženje. Što jes-jes, domaćin nas je primio i ugostio kako dolikuje. I njemu i nama. Sve je bilo na nivou. Posle kraćeg kurtoaznog ćaskanja pozvao nas je za sto. Znali smo da ima strašne kuvare, prave čarobnjake. Bilo je tu svega. Pozlaćeni escajg blešti, najfiniji porculan šljašti.

Evropska trpeza, pozvali nas na pridruženje. Što jes-jes, domaćin nas je primio i ugostio kako dolikuje. I njemu i nama. Sve je bilo na nivou. Posle kraćeg kurtoaznog ćaskanja pozvao nas je za sto. Znali smo da ima strašne kuvare, prave čarobnjake. Bilo je tu svega. Pozlaćeni escajg blešti, najfiniji porculan šljašti. Kristal zvoni. Čuveni su bili Domaćinovi prijemi.
Kao predjelo servirana nam je blaga, lepršava nada. Laka kao pena, vazdušasta, majstorski pripremljena i dekorisana. Domaćin nas je ljubazno opomenuo da ne preterujemo, jer ima još mnogo neviđenih specijaliteta. Kao glavno jelo poslužena su krupna pohovana obećanja u sosu od lepih mogućnosti. Sve sveže, prosto se topi u ustima. Prste da poližeš. Domaćin je majstorski održavao štimung. Nestvarna atmosfera podgrevana je diskretnom „Fantazijom u B-molu“ koju je domaćin komponovao specijalno za ovu priliku. Potom je servirana sitno iseckana finansijska pomoć koja se služila na kašičicu, sa štapom i šargarepom kao prilogom. Domaćin nas je stalno nutkao, brinući da ne odemo gladni. Onda su izneta jaja u štrafštoku, čuo sam za ona u šlafroku, ali za ovo nikada. Domaćin reče da su naša, zato smo tako modri od zadovoljstva. Trpeza se neprestano punila prekrasnim iluzijama spremljenim na najrafiniranije načine. Ponuda je servirana po sistemu slano-slatko, toplo-hladno. Kao začin je korišćen blagi spoljni zid sankcija u izgledu. Hranu smo zalivali rajskim kapljicama rashlađene vere, berba 1945, 1990, 2000. Po želji. Na kraju je serviran desert od ulupanih slatkih snova. Da ne poveruješ očima.
Nikada u životu nisam ovako jeo. Ovoliko pojedenih đakonija, a osećao sam se lako kao da nisam ništa stavio u usta. Imao sam utisak da bi se sve ovo moglo danima jesti, a da se ne zasitiš. Nikad dosta.
Na kraju nas je ljubazni domaćin pozvao u salon. Tu su na nas pripustili zvezde bezobraznih duplerica. Delovale su nestvarno lepo, ten providan, magličast. Sodoma i Gomora, Kamasutra, prekosutra i naksutra. Nakon orgije smo zavaljeni u udobne fotelje, popušili. Duvan opor, težak, gorak ko istina. Suši se i melje stotinama godina. Kosovski. Umotan u prvu stranicu Ustava RS na kojoj piše da je Kosovo u Srbiji. Pali grlo, kida pluća. Kašlju i guše se i oni što puše i oni koji samo gledaju. Savetovali su nas da ne uvlačimo, već samo pućkamo. Kažu, stvara zavisnost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari