Noćna mora

Ne od noćnih polucija.

Sanjao sam nešto strašno.

Ne, nije me niko ganjao.

Nisam ni padao s velike visine.

Nešto mnogo gore.

Sanjao sam da sam glasao na izborima.

Samo po sebi to je već strava i užas.

Da zlo bude veće glasao sam za vladajuću stranku.

To je bilo u snu.

Na javi sam svoj glas dao samo jednom u životu.

Glasao sam za simpatičnog djedicu.

Reformistu.

Svi moji prijatelji, poznanici i rodbina su isto glasali za njega.

Nisam sreo nikog da je glasao za neke druge i vjerovao sam im.

Do objavljivanja rezultata.

Nakon toga vjera u ljude se poljuljala.

Tridesetak godina kasnije sve je isto.

Samo njega nema.

Simpatičnog djedice.

Drugi i dalje pobjeđuju.

Mada, još nisam nikog čuo da je glasao za njih.

U stvari, jedan član moje šire familije mi je jednom rekao da je glasao za njih.

Da li u trenutku iskrenosti ili prekomjerne količine unesenog alkohola.

Vrag će ga znati.

Mislim da se nakon toga pokajao.

Ne zato što je glasao za njih.

Nego što mi je to rekao.