O samopoštovanju i građanskoj ljubaznosti 1Foto: Stanislav Milojković

S krajem prošle godine Svetislav Basara prestao je pisati za dnevni list Danas i prešao u Kurir. Uslijedio je prilično žestok verbalni obračun, što ga je započeo pisac, a nastavili ljudi iz njegove bivše redakcije.

Međutim, kako se približila dodjela Ninove nagrade, a Basarin je roman bio u finalu, u Danasu su objavili tekst u kojem pišu o njegovom književnom značaju, te o tome da piščev prelazak u kulturno prezrene novine, kakve su Kurir, nipošto ne bi smio imati veze s konačnom odlukom žirija.

Na kraju, Basara je nagradu dobio, što je Danas popratio na najprimjereniji mogući način. Postupili su onako kako bi postupili i da je pisac i dalje njihov, a ne Kurirov kolumnist.

To što su se javno ispsovali sa svojim bivšim autorom pitanje je građanske ljubaznosti, ali to što su o njegovom književnom radu nastavili pisati onako kako su i ranije pisali, pitanje je samopoštovanja.

S krajem prošloga ljeta prestao sam pisati za dnevni Jutarnji list i prešao u 24 sata i u tjednik Express, te uspostavio redovnu rubriku u Večernjem listu. Otišao sam dobro pazeći da javno ili privatno nigdje ne izgovorim i ne napišem nijednu ružnu riječ o ljudima ili o novinama s kojim sam se rastao.

Bio sam uvjeren da jedni drugima dugujemo to malo građanske ljubaznosti.

Jučer je, 28. siječnja, u Jutarnjem listu, sve sa slikama, objavljena najava knjiga koje će hrvatski izdavači objaviti u 2021. A zapravo knjiga koje će objaviti u sljedećih mjesec-dva.

Možda slutite što se dogodilo.

Od činjenice da je moja knjiga u Jutarnjem listu prešućena nemam nikakve materijalne, moralne niti emocionalne štete.

Ali tu je razlika između srpske i hrvatske kulture, književnosti, javnosti.

Koješta još stane u taj simbolični čin.

Tekst prenosimo sa bloga Miljenka Jergovića

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari