Zvaničnom podelom Srbije na sedam statističkih regiona, od Nove godine Sandžak je prepolovljen mapom koju su jednoglasno aminovali svi članovi Cvetkovićevog kabineta.


Regionalna kapa je skrojena po meri evropske statističke agencije Eurostat. Pri konačnom rasparčavanju baziranom prema broju stanovnika, geopolitičkoj poziciji, prirodnim potencijalima i kulturno-istorijskom nasleđu, glavni oslonac za jedinstvo struke i politike bila je sadašnja teritorijalna organizacija. Blagodareći postojećem stanju, prilagođenom evrostandardima, Sandžak je isparcelisan na centralni (Novi Pazar i Tutin) i zapadni region (Sjenica, Nova Varoš, Prijepolje i Priboj) .

Takva kapa, u prvim komentarima i već najavljenim polemikama, ne čuva bošnjačku svest i dušu. Tek promovisana mapa, ekvivalentna modelima u Španiji i Italiji, u startu je eliminisala etničke principe, specifičnu sandžačku tradiciju i iskustvo, čime je obelodanjeno strahovanje, delova ispod Save i Dunava, da se među sedam novokomponovanih regiona nastavlja beogradizacija i vojvođanska dominacija. Naročito su glasna negodovanja o suštinskoj deobi na štetu juga Srbije, zatim nelogičan plasman Jagodine iz centralnog dela u istočni region, kojem sad pripada i Rekovac, dvadesetak kilometara udaljen od Kragujevca, sa zapovednom orijentacijom Zaječara.

Zato nisu čudne anksiozne reakcije, bojazan i neskrivena strepnja duboko usađena u svest Sandžaklija, da asimetričnom podelom,vekovni susedi i istomišljenici, Pazarci i Tutinci ostaju podjednako udaljeni od Sjenice. I Pešterska visoravan je podeljena. Politički i verski prvaci, takođe. Atomizacija do elektrona, najboljih provodnika monofazne istorije.

Sve što postoji u Sandžaku je raspolućeno. Sandžak je najpre raskomadan na crnogorski, bosanski i srpski deo, u kome sad ni šest opština ne mogu pod isti pravni subjektivitet, bez obzira na to što je motivisan rezultatima referenduma održanog krajem oktobra 1991, čak i Milošević (po)nudio kulturnu autonomiju. Pre više od tri godine, pri usvajanju novog Ustava, Sandžaklijama je iznova obećana regionalna autonomija, koju su Tadić, Đelić i Dinkić jesenas brže-bolje zaboravili. Na taj način, po ko zna koji put, zajedno su priznali da je naša demokratija još u fazi inkubacije.

Nepravdi i diskriminaciji manjinskih naroda niko ne nazire kraj na Balkanu, u čijim gorama odjekuje samo ono što vlast proziva. Eho manjina, svrstanih u statističku grešku, niko ne čuje. Nevladine organizacije Sandžaka već organizuju da prikupljanjem 150.000 potpisa pokrenu pitanje regionalizacije pred Skupštinom Srbije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari