Okupljanje

Nije, istina, vrijeme za šalu. Ali je možda ipak dobar (pred)znak to što, najavljujući druženje bh. političkih lidera na Ivanićevu imanju, Sulejman Tihić, uz ostalo, kaže kako ih je Mladen pozvao kao ljude. Ne, dakle, kao političare. Da se malo šalimo, najavljuje veseli vikend jedan od važnijih gostiju u ladanjskoj kući čelnika PDP. Subota kod Ivanića zapravo će na stanovit način obilježiti tjedan koji je obilovao brojnim okupljanjima; i nacionalnim i višenacionalnim.
Najveću pozornost u danima što su definitivno potvrdili kako su nam društvenopolitički radnici došli s odmora, vjerojatno, međutim, zavrjeđuje skup kod Tihića, odnosno sastanak čelnika vladajuće, dakle bošnjačko-hrvatske, federalne koalicije u sarajevskom sjedištu SDA. Istina, jedan je esdepeovac, čini mi se, maliciozno kazao kako su trebali pozvati i Dodika… kad su mu već dali jedno ministarsko mjesto. No, oporbena retorika vjerojatno i treba biti takva, posebice zna li se kako je riječ o stranci čije je prošlogodišnje otvoreno nuđenje eresovski vožd s indignacijom odbio. A baš bi se sarajevsko okupljanje moglo protumačiti i kao odgovor Banjoj Luci, odakle, unatoč i aktualnom upozorenju visokoga predstavnika, dodikovanje ne jenjava. Evo, i iz Nove Topole stiže glas kako su svud u RS straže premijera Miće. Stižu, zapravo, i prijetnje da ukoliko se ne prihvati ono što traži Dodik, uz gotovo jednodušnost ostalih tamošnjih stranaka, sve se ostalo može objesiti mačku o rep.
Istina, interventne mjere utanačene na sarajevskom skupu su, shodno trenutku, prije svega socijalnog karaktera. Ipak, dojam je kako su lideri vodećih hrvatskih i bošnjačkih stranka ovaj mini summit organizirali slijedom i sve većeg suglasja u svezi najvažnijih reformi. Hrvati su, čini se, konačno pobjegli od starog (Radićeva) prokletstva „dva Hrvata-tri stranke“ i sada je potpisivanje dugo najavljivane deklaracije o načelima ustavnih promjena samo pitanje dana. „Remetilački čimbenik“ je HDZ 1990 koji insistira da se taj važan dokument potpiše u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Simbolika u politici nije najvažnija, ali dokaz hrvatske bh. pravovjernosti možda bi baš bio čin verificiranja hrvatskoga viđenja ove države u njezinu glavnom gradu. Možda to konačno prihvati i najglasniji oponent ovoj ideji Dragan Čović. A trenutak je doista pogodan, jer i bošnjački lideri Haris Silajdžić i Sulejman Tihić su, pomalo, doduše, konspirativno, izradili platformu za ustavne promjene koja precizira (i) teritorijalni ustroj BIH. Po onome što smo dosada mogli doznati o ovim hrvatskim i bošnjačkim okvirima za pregovore, dojam je kako ne bi trebao biti preveliki problem usuglasiti ih. Osobito u ozračju kada te stožerne stranke oba naroda više nisu svrstane u dva sučeljena bloka: Čovićev HDZ i SDA na jednoj, a Ljubićev HDZ i SBIH na drugoj strani.