Rešenost Zaštitnika građana da pridonese unapređivanju verskih sloboda u Srbiji pored ostalog se nedvosmisleno ispoljila i kroz izdavanje (uz suizdavačku ulogu Službenog glasnika) knjige profesora Nenada Đurđevića.

Pisac je probleme vezane za ostvarivanje slobode veroispovesti i pravni položaj verskih zajednica razmatrao i na primeru dva dosad možda najdelikatnija slučaja, odnosno odbijanja Ministarstva vera da registruje Crnogorsku pravoslavnu crkvu i Jehovine svedoke.

Đurđevićeva pravna kritika Zakona o crkvama i verskim zajednicama i Pravilnika o njihovoj registraciji deluje utemeljeno i razorno. Ministarstvo vera odbilo je registraciju CPC s motivacijom da se u njenom slučaju ne radi o verskoj zajednici nego o udruženju građana. Đurđević podseća da se Ministarstvo poziva na neodređene autonomne propise Pravoslavne crkve, da koristi nepreciznu i nejasnu terminologiju, te da „u institucionalnom smislu ne postoji jedna Pravoslavna crkva već više lokalnih (pomesnih) pravoslavnih crkava, pa ostaje nejasno na koje se to autonomne propise Ministrstvo vera poziva“ kada odbija registraciju CPC. Naime, prema članu 7 Zakona o crkvama „država ne može ometati primenu autonomnih propisa crkava i verskih zajednica.“ Đurđević postavlja pitanje kojim bi propisima, u slučaju neslaganja autonomnih propisa Vaseljenske patrijaršije i SPC, Ministarstvo vera dalo prednost?! On, takođe, primećuje da je „interesantno da je Ministarstvo vera zauzelo potpuno drugačiji pristup kada su u pitanju „nesporazumi“ unutar Islamske verske zajednice u Srbiji“. Naime, Ministarstvo tvrdi da u Srbiji ne postoje dve IVZ, nego dve upravljačke strukture unutar islamske zajednice. U slučaju tumačenja autonomnih propisa pravoslavne crkve Ministarstvo krši i ustav i zakon i kanone; u slučaju IZ ono krši Zakon o crkvama.

Kada komentariše molbu Jehovinih svedoka da dobiju pismeni dokaz da se mogu smatrati registrovanom verskom zajednicom, kao i odgovor Ministarstva da „verska zajednica Jehovini svedoci ima status legalne verske organizacije na osnovu prijave po Zakonu o pravnom položaju verskih zajednica iz 1953. i 1977. godine“, profesor Đurđević podseća da u FNRJ „zakon nije propisivao podnošenje bilo kakve prijave državnim organima od strane verske zajednice, niti vođenje bilo kakvog registra verskih zajednica. Prema članu 2, građani su mogli slobodno osnivati verske zajednice, koje su uživale jednaka prava i imale isti pravni položaj sa drugim verskim zajednicama“.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari