Otvorena politizacija policije

Vlasti se ne ponašaju inkluzivno i objektivno prema svim društvenim, etničkim i vjerskim grupama nego favorizuju SPC i podstiču dominaciju svetosavlja u politici i društvu.

Za godinu dana nadležne institucije su uglavnom demonstrirale nespremnost da preduzmu dovoljno djelotvorne mjere i aktivnosti kako bi se provjerile primjedbe građana i sankcionisali policijski službenici i starješine koji su ih zlostavljali. Pokazale su, uglavnom, da su slomljene i potkopane.

Postupanje policije

Policija je na Cetinju 5. septembra prošle godine nezakonito i neprofesionalno postupala. Pribjegla je prekomjernoj upotrebi sile, zastupala je i promovisala, uz pomoć medija, poput Radio i Televizije Crne Gore, neosnovanu retoriku kojom je pokušala da stigmatizuje i kriminalizuje sve one koji se protive politici asimilacije, mržnje i negiranja identiteta.

Pokušavali su, i danas to čine, da na svaki način opravdaju upotrebu suzavca koja je bila nesrazmjerna i neprofesionalna.

Blokadama saobraćaja policija je protivpravno ograničila kretanje i onemogućila brojne građane da učestvuju u mirnim demonstracijama.

Blokade saobraćaja su bile nelegalne, nelegitimne i neproporcionalne. Slične aktivnosti je policija imala i na samom Cetinju kada je u potpunosti odustala od svog osnovnog postulata – rad u zajednici – i bez kvalitetne i očekivane komunikacije i saradnje sa građanima – zatvorila dvorišta brojnih stambenih objekata.

Vlade koje su u Crnoj Gori upostavljene od 2020. godine (premijeri Zdravko Krivokapić i Dritan Abazović) masovno koriste suzavac za kažnjavanje političkih i ideoloških neistomišljenika i za suzbijanje svake alternative vladajućim partijama iza kojih stoji SPC, Rusija i/li Srbija. To potvrđuje upotreba suzavca na Cetinju i kasnije, prilikom obilježavanja 13. jula – Dana državnosti u Nikšiću, ove godine.

Način na koji je upotrijebljena sila, uz drastično pretjeranu upotrebu suzavca i odsustvo svake odgovornosti, dovela je u pitanje legitimnost svih policijskih intervencija 5. septembra na Cetinju. Sredstva prinude su upotrijebljena bez upozorenja i bez pružanja razumno dovoljnog vremena da građani napušte lokacije na kojima policija interveniše.

Suzavac je neselektivno ispaljivan u privatne kuće, dvorišta, na nenasilne demonstrante i to čak direktno u njihova tijela i glavu.

Kroz angažovanje privatne mehanizacije, policija je tog jutra bez upozorenja, pristupila namjernom uništavanju vozila koja su bila parkirana uz kolovoz.

Informativni razgovori

Postupanje policije pratila su i masovna protivzakonita pozivanja građana Crne Gore na takozvane informativne razgovore, bez konkretizovanog razloga prikupljanja obavještenja.

Pod pritiskom su bili u policijski službenici za koje se, unutar policijske organizacije, sumnjalo da su navodno učinili dostupnim javnosti određene snimke koji su potvrdili nezakonito djelovanje policije.

Uoči samih demonstracija na Cetinju, prisjetimo se, Uprava policija je „uhapsila“ i majice sa likom Svetog Petra Cetinjskog. Nakon pritiska javnosti i svoje očigledne kompromitacije, Uprava policije je vratila protivzakonito zadržane i oduzete majice i vozila (koja su ih prevozila).

Brojne su bile i najave da će se vlasti obračunati sa građanima i ljudskopravaškim aktivistima, a izmišljeni su i napadi na policijske službenike.

Političko ili vjersko angažovanje i pravo na javnu kritiku vlasti ne može se tretirati kao krivično djelo, a bavljenje ljudskim pravima nije neprijateljska ili antidržavna aktivnost.

Ocijenili su da sve građane Crne Gore koji su 5. septembra 2021. godine bili na Cetinju treba dehumanizovati i kriminalizovati i predstaviti da ne zaslužuju poštovanje i dostojanstvo. Cilj je bio slomiti duh otpora, poniženje i uništavanje dostojanstva.

Nagrade za nasilje

I pored brojnih i dokumentovanih primjedbi javnosti i navoda u medijima, vlada Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića pristupila je nagrađivanju svih policijskih službenika i starješina. Vlada Crne Gore nije htjela da napravi razliku između onih koji su postupali profesionalno od onih koji su prekoračili ovlašćenja i demonstrirali priličnu ostrašćenost i mržnju.

Vlada je pristupila otvorenoj politizaciji policije, ne mareći za društvenu koheziju i za potrebu dobre komunikacije i povjerenja između policije i građana. Obesmislila je, to se i danas potvrđuje, sve oblike nadzora i istraga u radu policije. Načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Goran Jokić je tokom rukovođenja policijskom intervencijom na Cetinju izgovorio rečenicu: „Bolje mi njih da napadnemo nego oni nas“.

Do danas (čak ni nakon masakra na Cetinju) nije smijenjen. I njega su (novčano) nagradili Krivokapić i Abazović. Nesankcionisanje i nagrađivanje policijskog zlostavljanja na Cetinju predstavlja jasan nastavak političkog i identitetskog ugnjetavanja.

Partije – faktor nestabilnosti

Političke partije koje su tada, a i danas upravljaju Crnom Gorom, pokazale su da su faktor nestabilnosti i izvor stalnog produbljivanja podjela i stvaranja konflikata. Zbog ozbiljnih kršenja ljudskih prava, kojima smo svjedočili na Cetinju 4. i 5. septembra 2021. godine, koje je ostalo nesankcionisano, započela je i politička kriza koja i dalje traje.

Prezir i nepoštovanje ljudskih prava građana se nastavio i u Nikšiću (13. jul), a naročito prikrivenim potpisivanjem takozvanog „Temeljnog ugovora“ u Podgorici koji je pridonio naročitom strahu i patnji etničkih i pravoslavnih Crnogoraca. Političke strukture i pojedinci koji krše ili ignorišu kršenja ljudskih prava dugoročno ne mogu opstati u demokratskom društvu.

Toga naročito treba da budu svjesni u crnogorskim evropskim i demokratskim snagama koje su odlučile, nakon Belvedera, ignorišući sve koji drže do ljudskih prava, da bez ikakvih uslova, i pored toga što je učestvovao u ozbiljnim kršenjima prava, podrže Dritana Abazovića za novog premijera.

Usputno pominjanje Belvedera, u parlamentarnoj diskusiji, uoči samog izbora nove vlade, predstavljalo je neuspješno „zamazivanje očiju“ svima onima koji od 30. avgusta 2020. godine pružaju građanski i intelektualni otpor desekularizaciji i poništavanju Crne Gore. Vlada Dritana Abazovića je ubrzo pala zato što je odbio da sa svojom novom vladom podrži jačanje vladavine prava, ostvarivanje ljudskih prava svih u Crnoj Gori i obnovu povjerenja u društvu.

Bjekovićevo ignorisanje

Kršenje ljudskih prava na Cetinju nas je povezalo. Postali smo jedni drugima podrška. Belveder, kroz svoje ukupno istorijsko trajanje, je pomogao i sadašnjim generacijama da pokažu da im je stalo do ljudskih prava. Dosljedno, argumentovano i hrabro smo ih zastupali i tražili od drugih da podrže ljudska prava.

Zalaganje za ljudska prava, koja su univerzalna, nedjeljiva i pripadaju svima, bez obzira na naše razlike, predstavlja najbolju investiciju za budućnost Crne Gore.

Nadali smo se da će postupanje po prijavama biti djelotvornije kao i da će institucije dodatno djelovati i po sopstvenoj inicijativi (savjesti).

Međutim, ignorisanje kršenja ljudskih prava, pa i diskriminaciju, smo zatekli i na mjesta za koja nijesmo mogli ni zamisliti da ćemo ih tu susresti: ombudsman (Siniša Bjeković) nije na strani odbrane ljudskih prava.

Direktoru Uprave policije (Zoranu Brđaninu) nije do očuvanja integriteta policije koliko do političkog opstanka na toj funkciji, dok ministrima unutrašnjih poslova (Sergej Sekulović i Filip Adžić) nije bilo do primjene zakona i efikasnih provjera, pa su učinili da nalazi unutrašnje kontrole policije ostanu nepoznati iako su utvrđene brojne zloupotrebe.

Postupanje državnih tužilaca se, za sada, uglavnom svodi na formirane predmete (Jokić i dr). Savjet za građansku kontrolu rada policije je izašao sa jasnim ocjenama o povredi ljudskih prava od strane policijskih službenika, ali su Vlada i navedeni ministri unutrašnjih poslova u potpunosti ignorisali (iako zakon nalaže drugačije) njegove preporuke.

Tako je izostala svaka, pa i minimalna, manifestacija diskontinuiteta crnogorske policije sa praksom kršenja ljudskih prava.

Belveder iz 1936. i 2021. godine obavezuju nas sve da se još snažnije zauzmemo za jednakost, pravdu i ljudsko dostojanstvo.

Autor je građanski aktivista koji je više od decenije bio član Saveta za građansku kontrolu rada policije

Članak je prvobitno objavljen u podgoričkoj Pobjedi

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.