Usvajanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom, gasno-naftnog sa Rusijom i nizom bilateralnih kreditnih ugovora, Skupština Srbije u utorak je završila maratonsko četvrto vanredno zasedanje.

Ovu sednicu, započetu još 16. jula, obeležili su prekidi, opstrukcije, kletve, neobični čak i za naš parlament. Po jutru se ipak nije poznao dan, te je sve završeno usvajanjem bitnih međunarodnih ugovora. Mada ne treba nasedati na, za naše prostore, široko rasprostranjeni običaj da se malo-malo pa razni događaji proglašavaju istorijskim, usvajanje SSP sigurno to jeste. Kao i gasno-naftni sporazum sa Rusijom, koji ipak prati kontraverza oko cene NIS.

Usvajanje SSP dokazuje da se Srbija, uprkos različitih prepreka, opredelila za evropske integracije i priključenje EU. Prema poslednjim istraživanjima, više od 60 odsto građana bi želelo da Srbija postane članica porodice evropskih država. Natpolovičnu podršku priključenju EU nisu ugrozila ni dva najveća problema u odnosima Beograda i Brisela, Kosovo i saradnja s Međunarodnim tribunalom u Hagu. Usvajanje SSP i prelaznog trgovinskog sporazuma sa EU ozbiljni su, ali nedovoljni koraci ka Briselu. Sledi jednako težak deo usvajanja na stotine zakona i propisa koji bi trebalo da pripreme Srbiju za punopravno članstvo, koje ne donosi samo privilegije već i obaveze.

Na putu Srbije ka EU nesumnjivo su grešile obe strane. Beograd dugo nije znao šta će i kako će. To je svojevremeno lepo objasnila Milica Delević, zamenica ministra inostranih poslova koja se godinama bavi evrointegracijama: „Mi bismo u EU, ali pod našim uslovima“. Brisel takođe nije dobro shvatao specifičnosti Srbije. Neki zapadni zvaničnici koji kao uslove za nastavak evrointegracija direktno ili indirektno navode priznanje jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i hapšenje Ratka Mladića, ponavljaju ranije greške.

Prvi uslov uglavnom pominju američke diplomate, među kojima je Ričard Holbruk najpoznatiji, ali evropski zvaničnici ga ne prihvataju. Hapšenje Ratka Mladića i završetak saradnje s Hagom, obaveze su koje Srbija mora da ispuni, ali ne bi bilo dobro da primena prelaznog trgovinskog sporazuma zavisi od toga, na čemu Holandija i dalje uporno insistira. Ukoliko građani ove zemlje ne osete na svojoj koži i u svom novčaniku boljitak, što bi trebalo da omogući prelazni trgovinski sporazum, može se desiti da Srbija skrene sa evropskog puta, što ne bi bilo dobro za Brisel, a pogotovo ne za Beograd.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari