Na prvi pogled ostavka ministra privrede Saše Radulovića deluje besmisleno. On je, istina, održao obećanje da će izaći iz Vlade ukoliko shvati da neće biti sprovedene reforme, a učinio je to dva sata pre nego što su naprednjaci saopštili da će tražiti vanredne parlamentarne izbore, čime je postalo jasno da se ovaj saziv neće baviti reformskim zakonima.

Radulović je „stekao prednost“ jer je formalnih 48 sati pre ostalih kolega iz Nemanjine ušao u tehnički mandat iako će, kao i drugi ministri, do formiranja nove vlade voditi resor na čijem je čelu. Ali, to i nije neki benefit.

Mnogo je značajnije to što je ministar ostavkom otvorio ključno pitanje – ko je stvarno zakočio reforme? Pri tome, on je protekle nedelje prozivao Vladu i tražio da se odredi prema paketu sistemskih zakona kojima bi taj proces morao da počne. Odgovora nije bilo, ali je on sam u neformalnim komunikacijama govorio kako se Dačić ne protivi merama iako su one označene kao nepopularne. Ali Radulović je za svoj paket dobio podršku MMF-a, Svetske banke, stranih investitora, NALED-a. Da ih je sproveo, verovatno bi pobrao i lovorike kao nestranačka ličnost u ulozi ministra reformatora.

S druge strane, jasno je da bi bilo i dosta otpora, a protesti sindikata bili bi samo uvod jer bi promene u poslovnom ambijentu ukinule brojne privilegije, od onih u javnom sektoru do biznismena koji su kapital gradili na povlašćenom položaju. A to nisu kategorije beznačajne za one koji bi se već na narednim redovnim izborima suočili sa gnevom i lobiranjem iz tih sfera. Otvaranje te Pandorine kutije samo bi dolilo ulje na vatru koja se hrani sve nepovoljnijim ekonomskim parametrima: zaduživanje raste kao i stopa nezaposlenosti iako je zapošljavanje u javnom sektoru pred zabranu dostiglo nivo epidemije – 5.000 novih činovnika mesečno. Uz to, proizvodnja nastavlja pad, novac od Arapa još ne stiže a novi projekti, poput Beograda na vodi, nisu postigli očekivano oduševljenje javnosti jer su neodgovorni pojedinci postavili pitanje zašto za tu investiciju nije otvoren međunarodni tender.

Tako su jedini adut za one koji žele da ostanu na vlasti – reforme. Ali, u toj matematici se brojevi ne slažu. Jer, ako su privreda, finansije, energetika, pravda i građevina bili u rukama naprednjaka, a to su resori u kojima se očekuju ključne promene, zašto se one nisu dogodile? I šta će tu izbori razrešiti?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari