Policija & prijatelji: Autorski tekst Borisa Dežulovića

„Dugopoljac, bogati, jesi li to ti?“ upitao je motociklist policajca, a ovaj se nije previše ni začudio. Željka Perišića zvanog Dugopoljac i njegov žuto-bijeli policijski BMW znaju svi u gradu, Dugopoljac je živa legenda i najpoznatiji splitski motopolicajac.

„Oprostite, jel se mi znamo?“ pitao je onda Dugopoljac, a motorist je skinuo kacigu, raširio ruke i predstavio se: „Bruno, bogati! Bruno Divković!“ „Tako je, Bruno Divković!“ lupio se Dugopoljac po čelu, „vidim ja da si mi odnekud otprije poznat!“

Tako je nekako, ne držite me za svaku riječ, pretprošle srijede izgledao susret policiji otprije poznatog Bruna Divkovića i Brunu otprije poznatog motopolicajca Željka Perišića.

Bruno, naime, nije spadao u puku kategoriju „otprije poznatih policiji“, on je policiji bio mnogo više od otprije poznanika, bio joj je više, reklo bi se, otprije drag i odan prijatelj: preko četrdeset puta kazneno prijavljen za krađe i teške krađe, osam puta zatečen s drogom i pet puta prijavljen za preprodavanje narkotika, otprije stari prijatelj policije Bruno Divković još je čak trideset četiri puta zaustavljen i prekršajno prijavljen zbog prekoračenja brzine, odbijanja testiranja na alkohol i narkotike, vožnje bez vozačke dozvole i ostalih prometnih prekršaja, pa ne samo da mu je vozačka dozvola već odavno bila oduzeta, nego mu je zbog impresivnog broja prikupljenih negativnih bodova čak i zabranjeno ponovo polaganje vozačkog ispita.

I svejedno se stari policijski poznanik slobodan, bezbrižan i otprije poznat veselo motorom vozio po gradu. Sve dok konačno nije naletio u Perišićevu zasjedu: od sreće što vidi otprije poznatog policajca, Bruno ga je svojim motorom vukao cijelom Zagrebačkom ulicom prije nego što je pobjegao, ostavivši i motor i polomljenog Dugopoljca.

Priče poput ove o Brunu i Dugopoljcu odavno su postale našom svakodnevicom, otprijašnja poznatost policiji postala je drugim svetim žanrovskim kanonom, pa više i ne postoji junak novinske crne kronike koji nije a) „tih, miran, povučen i dobar susjed uvijek spreman pomoći“, i b) „otprije poznat policiji“.

Tjedan-dva ranije, recimo, prometna policija u Makarskoj zaustavila je maloljetnog motorista, zlato ćaćino, koji je umjesto vozačke dozvole imao pedeset grama marihuane, pa je na kraju ispalo da je čak i on stari policijski poznanik: šesnaest godina ima mulac, a već se stigao „otprije upoznati s policijom“! Uopće, posljednji put kad je policija privela nekoga otprije potpuno nepoznatog organima gonjenja bilo je još prije četrnaest godina, kad je uhapšen Ivo Sanader.

Ovog ponedjeljka, uostalom, nakon dugih dvanaest godina i čak dvije stotine ročišta konačno je završeno suđenje stanovitom Mislavu Merkašu i njegovoj sad već bivšoj supruzi Nataši, optuženima za vođenje zločinačkog udruženja i lanca prostitucije. Naravno da su onda Nataša, oslobođena zbog zastare, i Mislav, osuđen na četiri godine i devet mjeseci zatvora, na koncu ispali „otprije poznati policiji“. I to, hm, „jako dobro otprije poznati“: ona je, štoviše, i sama bila policajka, a on, još štovišije, operativac zagrebačkog Odjela organiziranog kriminaliteta, pa još – može li još štovišije? – zadužen za suzbijanje prostitucije!

Nitko se stoga nije iznenadio kad je istog tog ponedjeljka u Dom za starije i nemoćne osobe u Daruvaru upao ratni veteran Krešimir Pahoki, hladnokrvno Koltom s osam metaka ubivši vlastitu majku i još petero štićenika i zaposlenika Doma, i kad se ispostavilo da je poremećeni masovni ubojica „otprije poznat policiji“. Sve u vijesti o masakru u Daruvaru bilo je šokantno i nezapamćeno, baš sve osim tog detalja s otprijašnjom poznatošću policiji.

Naravno da je bio „otprije poznat policiji“, ne samo da je Krešimir deset godina cijevčio pivo, tablete i Kolt pred daruvarskim vatrogasnim domom, ustrajno njegujući svoje poznanstvo s policijom, nego je i sam bio dugogodišnji pripadnik vojne policije, ponosni nositelj Tuđmanove Spomenice domovinske zahvalnosti. A odlikovani junak „otprije poznat vojnoj policiji“, to zna svatko u Hrvatskoj, poseban je paragraf žanrovskog kanona.

Samo dva tjedna ranije, početkom ovog mjeseca, Županijski sud u Zagrebu odredio je tako jednomjesečni pritvor Mariju Koradeu zbog kaznenih djela nasilja u obitelji, nanošenja teške tjelesne ozljede i povrede djetetovih prava.

Mario Korade nije tek bilo koji „otprije poznanik policije“, on je vjerojatno najpoznatiji među „otprije poznatima“- prije petnaest godina uvjetno osuđen zbog prijetnji nevjenčanoj supruzi i njezinoj majci, prije osam godina osuđen zbog iznude, prijetnje i protupravnog oduzimanja slobode, u međuvremenu prijavljivan i kažnjavan zbog nereda i tučnjava.

Mario je, međutim, najpoznatiji kao sin istinskog celebrityja među „otprije poznatima policiji“, pače „otprije poznatima vojnoj policiji“ – generala Ivana Koradea, koji je svoj „otprije ispunjeni“ policijski dosje prije šesnaest godina zaključio metkom u glavu, nakon što je u krvavom pohodu po Zlataru i okolici pobio petero ljudi.

A zlato ćaćino se onda ritualno upoznalo s policijom razbivši bocu alkoholnog pića na grobu jedne od očevih žrtava.

I tako svaki dan. Posve svejedno je li riječ o klincu na mopedu ili ubojici s Coltom, kvartovskom svodniku ili vlasniku lanca prostitucije, odlikovanom slavnom generalu ili njegovom sinu, glavni junak baš uvijek je „otprije poznat policiji“.

Prošlog mjeseca, evo nasumce, Državno odvjetništvo u Sisku objavilo je kako je vozač BMW-a, koji je jureći dvjesto na sat kraj Novske ubio i sebe i svoju suprugu, bio „otprije poznat policiji“, a nakon što je varaždinska policija zbog nametljivog ponašanja uhapsila lokalnog siledžiju iz Donje Voće, glasnogovornica varaždinske policije Maja Ptiček petnaest se minuta izmotavala pred novinarima referirajući uobičajene policijske formulacije o istrazi u tijeku, prije nego što je na kraju, praćena smijehom okupljenih novinara, i ona morala izgovoriti kako je osumnjičenik „otprije poznat policiji“.

„Otprije poznati policiji“?! Otprije poznati divljak u BMW-u prije pet godina jednako je jureći kombijem kraj Nove Gradiške ubio tadašnju sedamnaestogodišnju trudnu suprugu, a otprije poznati siledžija iz Donje Voće glavom je i bradom dojučerašnji načelnik Općine Donja Voća Krunoslav Jurgec, već hapšen zbog nametljivog ponašanja i prijetnji novoj načelnici općine, usput optužen i za seriju kreditnih prijevara i prijetnji voditelju lokalne Erste banke!

Ono što je, kako vidimo, zajedničko i divljaku u BMW-u i divljaku na čelu općine, i klincu na mopedu i ubojici s Coltom, i kvartovskom svodniku i vlasniku lanca prostitucije, i odlikovanom slavnom generalu i njegovom sinu, jest da su „otprije poznati policiji“. Kada tako i desethiljaditi put u crnoj kronici pročitate kako je počinitelj „otprije poznat policiji“, krajnje je vrijeme da netko postavi pitanje – s kim se to hrvatska policija druži?

Da ja, recimo, „otprije poznajem“ divljake na motorima i u BMW-ima, da su nasilni načelnik općine Donja Voća, masovni ubojica iz Daruvara, maloljetni diler iz Makarske ili Mario Korade, metnimo, otprije poznati meni, već odavno bio bih na višesatnom ispitivanju u najbližoj policijskoj stanici i morao do najsitnijih detalja objašnjavati moja „otprije poznanstva“ s takvim tipovima, dok bi se inspektori sarkastično smijali mojoj bijednoj obrani da, eto, sasvim slučajno „otprije poznajem“ i jednog i drugog i trećeg i sve njih.

A policija „otprije poznaje“ svakog kriminalca u državi, baš svakog nasilnika, silovatelja, pljačkaša i ubojicu u Republici Hrvatskoj, pa oni tako tihi, mirni, povučeni i otprije poznati svejedno i dalje bezbrižno voze BMW-e i vitlaju pištoljima, zlostavljajući žene, obitelji i cijele općine.

Razmislite malo: dok vi mirno spavate, hiljade takvih tipova žive među vama, hiljade „tihih, mirnih i povučenih dobrih susjeda uvijek spremnih pomoći“ svakoga vas jutra pozdravlja pred liftom ili sjedi do vas u kafiću, s nožem u torbici, sjekirom u prtljažniku, kalašnjikovom u garaži ili napunjenim Coltom u ladici, a od svih mogućih kompetentnih i stručnih državnih tijela, organa i institucija njihov identitet poznat je samo – policiji.

Sad mirno spavajte.

Kolumnu prenosimo sa sajta portalnovosti.com

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.