"Pravda za Karleušu": Lični stav Aleksandra Dikića 1Foto: Privatna arhiva

Jelenu Karleušu sam prvi i zadnji put video na istom mestu – u kič emisiji na ružičastoj televiziji, u njenom prirodnom habitusu.

Zli jezici bi rekli da trideset godina kasnije nije mnogo promenila odnos ni prema sebi, ni prema karijeri, ni prema okruženju, ni prema protivnicima, ni prema životu.

Još na početku je dobro naučila staru, oprobanu devizu – ako želiš da budeš zvezda, moraš da zvučiš, izgledaš i ponašaš se kao zvezda.

Ono čemu je nisu naučili, pored manira, pristojnosti i morala, jeste da je srpsko estradno sazvežđe jedna velika, dobro organizovana, još bolje rukovođena i još slabije plaćena fatamorgana.

Karleušinu povremenu praznoglavost prate tvrdoglavost i svojeglavost, jer kako je ustvrdila, sve ide iz glave, čak i seksualno uživanje.

Njena karijera bila se specifična. Odbijala je šatre i vašare, izbegavala je da pečalbu zloupotrebljava i svodi na bankomat sa jugonostalgičnim pinkodom. Ona se držala stihova Rambove pesme „urbano, samo urbano“.

Shodno tome nisu joj bili strani silikoni, džipovi, spotovi i klipovi, podno grijanje, intimno brijanje, korset, karlica i na pupku alkica. Beton, beton, samo beton!

Bila je sveže meso Mitrovićeve julovske mašinerije koja je zvezdi u pokušaju pripremila oprobanu mapu puta. Probijanje kod Minimaksa, „A što ne bi moglo“ kod Peje i niz drugih pratećih emisija koja omamljenoj publici nudi mlado, plavo, kreštavo stvorenje sa pedigreom koji obavezuje i urođenom drskošću da mora da uspe.

Teret roditelja koji je od početka nosila bio je primetan još od prvog zavijanja u mikrofon.

I sve bi bilo u redu, sve bi proteklo u savršenom redu i miru, publika bi se navikla na novu Jami, Daru ili Sneki, da „mala od skandala“ nije uvek želela više nego što može, jurišala tamo gde ne može da stigne, grizla ono što ne može da proguta.

Još jednom, ako želiš da budeš zvezda, moraš da zaseniš druge zvezde.

Ceca je bila njena savršena meta. A šta možete da zamerite cvetku-zanovetku osim činjenice da je volela, udala se i izgubila pogrešnog ili grešnog čoveka?

Međutim, da je to moralno zgražavanje pokazala na primer Kristina Kovač, Tanja Banjanin ili Madam Pijano publika bi tu kritiku prihvatila sa razumevanjem i odredila se prema tome na valjan način. Ali, kada na tome insistira neko ko se smrtno zaljubio u „kralja NS podzemlja“, kada istog ubiju samo nekoliko meseci nakon čuvenog atentata u „Interkontinentalu“, onda to nije moralisanje, već neskrivena ljubomora. Ceca i Jeca na estradi, kao Arkan i Ćanda u podzemlju, ista mera, isto odstojanje.

Da apsurd bude još veći, predstavljati se kao ćerka srpskog Eliot Nesa dok u gaćicama i pod kišom dolara podvriskuje „krimi-rad“, farsično je i bizarno koliko i njena sadašnja indignacija nad opozicijom.

Da se podsetimo stihova ove pesme koja u trenutku pisanja ima 34 miliona pregleda.

„Ispod sedišta hekler, u gepeku količina (narkotima, naravno), ulični krimi maniri, na grudima su panciri, prozor spušten toliko samo cev da proviri, šanžeri su puni, sve sami dum-dum meci, nema dela kad tela na kraju trunu u reci…“

Autor stihova biva nagrađen društvom super modela i vrelih rasnih gazela, jer Jelena voli kada je on krimi gad, a Beograd je njihov krimi grad.

Ovaj Belivuk-soundtrack je jedan od prvih dueta repera i folk zvezde na našoj sceni i nema sumnje da je Karleuša u svojoj karijere uvela mnoge novine. Jedna od njih odsustvo stida.

Ni sama nije znala da će njena pesma skoro do detalja opisati način eliminacije Belivukovog klana, ali i prikrivanje počinjenih zločina jer „ne pomažu više ni DNK analize“.

Puni šanžeri i stav da ti se „j.be za sve živo“ posredno je dovelo do tragedije na Vračari i u Maldenovcu, koju Jelena za tuđ, ali i svoj račun, pokušava da vepenizuje i usmeri protiv pobunjenih građana.

Karma is the bitch!

Osoba koja danas govori o Bosni, Vukovaru i „tuđoj krvi na našim rukama“ je nekada najavljivala turneju za rezerviste na Kosovu tokom naše „specijalne vojne operacije“, dok se redovno pojavljivala kod današnjeg „velikog šefa“, čija je partija ideološki i kadrovski učestvovala u zajedničkom zločinačkom poduhvatu.

Taj poduhvat realizovan je tako da se jauci žrtava nisu mogli čuti od njenog (i ne samo njenog) falširanja duž ružičastih frekvencija. Danas samomozvana liberalna ikona ulaže sve svoje kapacitete da proizvede kolektivnu amneziju i sebe prikaže kao muzičku i političku alternativu. Bestidnost na vrhunskom nivou.

Priča o njoj svakako ne bi bila potpuna bez podsećanja na zajedničko gostovanje kandidata za ministra kulture Branislava Lečića i Karleuše na TV Pink ili njeno otvoreno koketiranje sa vitezom revolucije Čedomirom Jovanovićem na BK TV.

Očegledno, nije samo Koštunica bio kriv za nesprovođenje lustracije.

Može joj se i oprostiti kada je „Čedo oženi me“ u pitanju, jer se njen sadašnji sponzor (a tokom života znala je dobro da naplati svoje muzičke, bračne i političke usluge) u to vreme bavio isto zvezdom, ali FK i KK Zvezdom, a danas, kako su svi kriterijumi otišli bestraga, moguće je i to da goblin iz Kruševca beogradskoj divi uživo na nacionalnom mediju pokazuje lepote prestonice. I to vam je nepobitni znak brzog sloma civilizacije.

Kada smo već kod Vesića, priču ne bismo mogli da završimo bez još jednog primera bestidnosti. Kao što je nekada pljuvala na zvezdu veću od sebe, Karleuša danas tvitevima puca, ni manje na više nego na poznatog i priznatog akademika kojeg optužuje da je napustio zemlju za vreme bombardovanja.

Na stranu to što je taj akademik u kritično vreme bio trećepozivac, interesantno je da joj pi-ar služba nije skrenula pažnju da je njen aktuelni (disk)džokej osuđeni dezerter i izdajnik sa sudskom potvrdom.

Na kraju, ipak, pravda za Karleušu. Ona je svoj honorar odavno zaradila i odradila. Tvit rafali prema njoj moraju da prestanu, jer oštrica nezadovoljstva, i u virtualnom i u realnom svetu, mora biti usmerena prema čoveku koji je izvor problema i generator nasilja.

Ne grmite u gromobran. Ona će namerno isturiti svoje lažne grudi, uz lažnu hrabrost i još lažnije samopouzdanje. Svi Vučićevi estradni epigoni završiće u kontejneru budućnosti,a odatle na smetlištu istorije.

Da bi ih zadesila ta pravedna sudbina moramo da zaobilazimo mine na njegovom minskom polju. Da bismo došli do slobode Vučiću treba uručiti otkaz, njegovim satrapima zaslužene kazne, a Karleuši knjigu „Jelena, žene koje nema“.

Autor je lekar toksikolog, član Demokratske stranke

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari