Pravna magla

U životu postoje ličnosti koje svojim mentalnim i duhovnim sklopom „izazivaju“ unutrašnji sukob samih sebe, o kojima je pisao Hese u svom romanu ,,Stepski vuk“, a ovaj što ovo piše pokušao je da o tome piše u svom romanu „Bratov pacijent“ (da napomenem da je moj brat neuropsihijatar i da me je liječio od tzv. „bolesti zavisnosti“, najviše od pokera).

A na pomenutu pravnu temu odbranio doktorat kod profesora Borislava T. Blagojevića ,,Unutrašnji sukob zakona u federativnim državama“.

Međutim, pred svojim bratom Borislavom, psihijatrom, nijesam znao da „odbranim“ unutrašnji sukob samog sebe. No, mi, sitni prestupnici i preljubnici nijesmo tako opasni po društvo i državu, koliko oni koji se bave nelegalnim igrama na sreću, pa sve tamo do raznih poglavlja EU, na primjer 23 i 24. Stoga, kao što se zna, postoje parlamenti da donose zakone, sudovi da ih primjenjuju, a izvršni organi da ih izvršavaju.

To je, pojednostavljeno rečeno, sva pravna filozofija svake normalne države, a sve u interesu njenog veličanstva – pravde, pod uslovom da pravo nije u magli.

Ali, postavlja se jedno malo teže pitanje: kako stići do mosta, hoću reći do zakona, koji bi trebalo da nas vodi ka pravdi, pogotovo ako je pravo u magli. A, ako se pravna magla bar malo podigne, onda tzv. ovlašćeni predlagači zakona predlažu zakone, poslanici ih razmatraju, a Skupština usvaja.

Međutim ima jedno, takođe, malo teže potpitanje, a to je kako da se predloženi zakon nađe na dnevnom redu, odnosno, kako da predloženi zakon dođe do ,,rampe“ koja je spuštena ispred dnevnog reda, tj. kako da zakon dođe na dnevni red? Bogme, veoma teško, pogotovo kad je opozicija nemoćna a vlast mnogo moćna po broju glasova, a pri tome pravne meteorološke su poprilično maglovite.

Autor je bivši predsednik Ustavnog suda CG (1993-2002) i sudija Suda SCG (2004- 2006)