Poznavao sam mnoge Fočake koji nikad nisu spominjali da su iz Foče. Često sam imao osjećaj da su ravnodušni prema rodnom gradu. Nakon izvjesnog vremena jedna žena mi je sve moje nedoumice pojasnila: Ne mogu da govorim o Foči, jer me boli što tamo ne živim, a ne mogu da živim zbog boli koju su mi nanijeli.
Foča je u srpske ruke pala u aprilu 1992. godine. Tada započinje etničko čišćenje Bošnjaka u tom gradu. Godine 1994. je preimenovana u Srbinje – grad Srba.
Deset godina poslije odlukom Ustavnog suda BiH gradu je vraćeno prijeratno ime. Početkom 1992. bošnjačkom stanovništvu u Foči je kretanje bilo ograničeno.
Policijski automobil s razglasom obilazio je grad objavljujući da Bošnjacima nije dozvoljeno kretanje gradom.
Bilo im je zabranjeno da se sastaju, a isključene su im i telefonske linije. Slična objava poslana je i putem radija. Tokom aprila i maja pripadnici Vojske Republike Srpske vršili su pretres bošnjačkih kuća u potrazi za oružjem, novcem i drugim predmetima.
Između aprila i juna 1992. godine bošnjački civili su masovno hapšeni. Zatvarani su u Kazneno-popravni zavod (KPZ) Foča.
Hapšenja i zatvaranje Bošnjaka sprovođeno je masovno i sistematski. Civili su ubijani, leševi su viđani kako plutaju rijekom Drinom.
Zatočenicima KPZ-a je naređeno da daskama i štapovima guraju leševe nizvodno. Od Foče do Ustiprače na obalama ove rijeke pronađene su na desetine tijela.
Pored KPZ-a muškarci, žene i djeca su bili zatočeni i na drugim lokacijama. Najpoznatija mjesta su: barake Buk – Bijela, sportska dvorana Partizan, zgrada Lepa Brena, Karaman kuća u Miljevini, kuća u Ulici Osmana Đikića, kuća u Trnovačama, Srednjoškolski centar i skladište JNA u Livadama. Na tim mjestima civili su ubijani ili sistematski zlostavljani.
Bošnjaci su do posljednjeg rata činili većinsko stanovništvo u Foči. Etničkim čišćenjem njihovo kulturno nasljeđe je u potpunosti izbrisano.
Prijeka čaršija je spaljena u aprilu 1992. Svih 17 gradskih džamija je minirano i spaljeno. Spaljeno je i Donje Polje, naselje Šukovac sa većinskim bošnjačkim stanovništvom.
Spaljene su i bošnjačke kuće u Kamerici i u Granovskom sokaku. NATO je Foču označio kao važnu metu u zračnim napadima 1995. godine. Tada su srušeni svi važniji mostovi u općini.
Najveća masovna grobnica u Foči je jama Piljak iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 63 bošnjačke žrtve. Zatim masovna grobnica Buk – Bijela iz koje su ekshumirane 43 žrtve.
U mjestu Miljevina, u površinskom kopu rudnika pronađene su dvije masovne grobnice. Iz jedne je ekshumirano 49, a iz druge 27 žrtava.
U Miljevini su iz dvije masovne grobnice Tuneli ekshumirani posmrtni ostaci 27 i 10 žrtava. U mjestu Jeleč ekshumirano je osam žrtava. Posljednja masovna grobnica pronađena je u julu 2017. na lokalitetu Miljevina – Tuneli.
Iz nje je ekshumirano najmanje pet bošnjačkih žrtava. Žrtve su pronalažene i u spaljenim objektima. Na lokalitetu Gornje Žešće – Previra iz spaljene porodične kuće ekshumirani su posmrtni ostaci 10 potpuno ugljenisanih žrtava.
U mjestu Jošanica – Gudelj izgorjela je kuća hodže Reko. Zajedno s njim spaljeno je još šest žrtava. Na lokalitetu Kosman – Tjentište pronađeno je osam spaljenih tijela…
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je za počinjene ratne zločine u Foči osudio Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača, Zorana Vukovića, Milorada Krnojelca i Dragana Zelenovića.
Oglašeni su krivim na kazne od 12 do 28 godina zatvora. Sud BiH je osudio Gojka Jankovića, Jaska Gazdića, Krstu Dostića, Mitra Raševića, Savu Todovića, Neđu Samardžića, Novicu Tripkovića, Radovana Stankovića, Veselina Čančara, Milomira Davidovića, Dragana Janjića i Milana Todovića.
Osuđeni su na 4 i po do 34 godine zatvora. Kaznu služe u Foči, pa se ovaj grad sve popularnije naziva i predgrađem Haga.
Foča je najpoznatija po silovanjima u ratu. Žene su odvođene na razne lokacije zatočenja gdje su živjele u nepodnošljivim uvjetima.
Tu su zlostavljane. Većina ih je silovana. Vojnici su dolazili u zatočeničke centre, odabirali jednu ili više žena, izvodili ih i silovali.
Neke su odvođene u privatne apartmane i kuće gdje su silovane. Držane su u ropstvu vojnika. Neke su prodavane drugim srpskim vojnicima, koji su ih nanovo mučili i silovali.
Foča se nalazi na prvom mjestu po broju silovanih, ubijenih i nestalih žena u BiH. Silovane su i djevojčice. Najmlađa je imala 12 godina.
Prema Istraživačko-dokumentacionom centru, u Foči su ubijene 2.752 osobe. Skoro trećina su bile žene.
Presudom iz 2001. godine u predmetu protiv Vukovića, Kovača i Kunarca, MKSJ je po prvi put u historiji međunarodnog prava seksualno ropstvo i silovanje u ratu okarakterisao kao zločin protiv čovječnosti.
Nakon Foče seksualno nasilje kao oružje rata smatra se zločinom protiv čovječnosti. Silovanje je stoljećima korišteno kao sredstvo sijanja straha, ali na Nirnberškim procesima 1945. godine ono se spominje specifično u odluci suda. MKSJ je sa Fočom taj propust ispravio.
Autor je lider Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije iz Sarajeva
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
