Predsednikova prosvetna računica 1foto FoNet Aleksandar Barda

Prosvetne radnike decenijama „bije“ glas da imaju dva meseca letnjeg odmora i da ne rade tokom ostalih đačkih raspusta, a nemali deo javnosti smatra da svakog dana održe maksimalno četiri, pet časova i idu kući.

Da se posao nastavnika svodi samo na držanje nastave, i to jedino obaveznih predmeta, misli i predsednik države Aleksandar Vučić koji je pre nekoliko dana kazao da će, bez obzira na fond radnih sati, za koji će drugi reći da je nedovoljan, prosvetni radnici dobiti značajno veće plate od ostalih budžetskih korisnika.

Izneo je predsednik i nekoliko podataka o zaradama zaposlenih u obrazovanju, pa je potom priznao da je pogrešio kada je rekao da je početna plata nastavnika veća za oko 9.000 dinara od stvarne, ali se od izjave da prosvetari rade manje od drugih nije ogradio.

A istina je da svaki zaposleni u obrazovanju na početku školske godine dobija rešenje o 40-časovnoj radnoj nedelji u kome su pobrojana sva njegova zaduženja.

Držanje časova, i to ne samo obaveznih predmeta, samo je deo u strukturi radnih obaveza prosvetara, koje, istini za volju, mnogi ne završavaju u školi već posao „nose“ kući.

Otuda nije korektno reći da se njihov radni dan završava izlaskom iz škole, kao i da su, kad nemaju časove, slobodni.

Tačno je da u danima zimskog i prolećnog raspusta kada su škole prazne mnogi prosvetari odmaraju, bez obzira na to što je raspust za đake, ne i za nastavnike.

Ali ako imaju obavezu da se pojave na sednici, veću, seminaru ili bilo kojoj aktivnosti koja nije vezana za neposrednu nastavu, teško da bi se moglo reći da su na odmoru.

Prosvetni radnici odavno su izgubili i status u društvu i poštovanje, pa izjave koje dolaze iz vrha vlasti o tome da rade manje od ostalih, ali da bez obzira na to država, eto, brine o njima pa će im dati najveću povišicu, ne doprinose vraćanju ugleda profesije od moje mladi masovno beže.

Predsednikova prosvetna računica 2
Foto: Luca Marziale

Da je vlastima stalo do obrazovanja konačno bi počeli da rešavaju ovaj gorući problem, umesto što ga konstantno zaobilaze, iako sa univerziteta posle svakog upisa brucoša stižu alarmantni podaci o slabom interesovanju za nastavničke smerove.

Povećanje plata jeste važan, ali ne i jedini način da se to promeni. Taman i da zarade drastično „skoče“ i da to bude motiv mladima da se opredeljuju za rad u prosveti, put do kvalitetnog nastavnika ne vodi preko novčanika.

A kad smo već kod para, i tu je pitanje šta će od ranijeg dogovora sindikata i Vlade biti ispunjeno. Vlada Srbije se, podsetimo, protokolom obavezala da do januara 2025. godine izjednači početnu platu nastavnika sa republičkim prosekom u Srbiji.

Ako se ima u vidu da je, prema poslednjim objavljenim podacima, prosek Republike nešto preko 100.000 dinara, a startna plata nastavnika sa sedmim stepenom stručnosti sada iznosi oko 86.700, te da je najavljen rast minimalca preko 50.000 dinara, jasno je da će se i u slučaju ispunjenja obećanog, biti daleko od cilja da oni koji nose dnevnik imaju tri puta veću zaradu od zaposlenih sa najnižim primanjima.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari