Profesionalne vrline sudije Majića

Dok je za obavljanje mnogih državnih poslova dovoljna i rutina, sudijski poziv traži gotovo božansku moć rasuđivanja, jer sudija odlučuje o: životu i smrti, slobodi i neslobodi, istini i laži, sreći ili nesreći, svojini i imovini, kao i drugim najznačajnijim vrednostima, dobrima i interesima ljudi i njihovih zajednica.

Za sudiju ne sme da postoji nikakav autoritet, osim pravne norme. Ali, on mora biti i pravedan, kako bi svakom dao ono što mu pripada u jednakom postupanju sa jednakim stvarima i u nejednakom postupanju sa nejednakim stvarima srazmerno njihovoj nejednakosti. Zato sudijski poziv iziskuje prosvećenog i posvećenog sudiju koji ima znanja, snagu i hrabrost da se služi sopstvenim razumom i odupre svakojakim pritiscima i uticajima.

On nije omiljen, ali je poštovan. NJega ne tapšu, već uvažavaju. I zaobilaze kad traže pogodnog da obavi prljav posao dnevne politike.

Sve ove ljudske i profesionalne vrline sudije poseduje i dr Miodrag Majić. Ali, on se, kao stručnjak sa najvišim akademskim zvanjem, bavi i pravnom naukom, što dopušta Zakon o sudijama. U tom svojstvu je i izjavio da uvođenje kazne doživotnog zatvora bez mogućnosti uslovnog otpusta nije u skladu sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, usvojenom od Saveta Evrope čiji je i Srbija član.

Nakon toga bio je izložen uličarskim uvredama više nosilaca zakonodavne i izvršne vlasti, pa i samog šefa države. Time su „kritičari“ obrukali i sebe i svoje funkcije, jer ne znaju ono što bi morali znati – da član 194 stav 5 Ustava predviđa kako „zakoni ne smeju biti u suprotnosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorima i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava“. A na to ih je dr Majić i upozorio.

Visoki savet sudstva još uvek ćuti. Tako i svedoči da nema snage i kuraži da bude na nivou garanta nezavisnosti i samostalnosti sudova i sudija.

Autor je bivši sudija Vrhovnog suda Srbije i univerzitetski profesor u penziji