Redigovanje Vladimira Nazora

Neku godinu prije Vas izvjesni Krstić, ravnogorski aktivist iz Niša, poslužio se, u članku objavljenom u Danasu, stihovima iste Nazorove pjesme (Pjesma o pesti), ali u vlastitom prepjevu, u svrhe šovinističke propagande. Da li omaškom, ili ne Vi ste se u dvije stvari ogriješili o davno umrlog (1948) pjesnika. Prvo, Nazoru ni po kojem mjerilu ne pripada mjesto na koje ste ga postavili – na čelo etnocističkog koljačkog čopora čija je krilatica: „Ubićemo, zaklaćemo, ko sa nama neće“. Drugo, redigovali ste Nazorov stih zamjenom riječi čime ste izmijenili suštinu pjesnikove poruke.

Kad ste se već sjetili Nazorove pesti, koju diže na pogoćene sunarodnike, kako ne čuste grmljavinu stihova: „Udri vraga ne ostav’ mu traga“ ili: „Oltar pravi na kamen krvavi.“

Zar naslov vaše kolumne ne poziva svakog petka Srbe da dižu bunu?

Prve četiri pjesme koje je Nazor napisao odmah po dolasku u partizane dao je u februaru 1943. Milovanu Đilasu, a ovaj ih odnio Vladu Dedijeru da ih zalijepi u svoj Dnevnik. Četvrta je bila upravo ova „Pjesma o pesti“ koja se Nišliji Krstiću učinila zgodnom da je malo prepravi u svoju korist, odnosno pjesma koju ste vi lektorisali i žigosali.

Nazorove partizanske pjesme nestale su sa polica naših biblioteka, kao što su sabrana djela Svetozara Markovića sklonjena u depo biblioteke čiji sam član, pa da ne biste gubili vrijeme tragajući za „zalijepljenom“ pjesmom šaljem vam njen prepis iz prvog izdanja Dedijerovog Dnevnika.

Uz Tita i Staljina,

dva junačka sina

nas neće ni Pakao

smest.

mi dižemo čelo,

mi kročimo smjelo

i čvrsto stiskamo

pest.

Rod prastari svi smo,

a Goti mi nismo

Slavenstva smo drevnog

čest;

Tko drukčije kaže,

kleveće i laže,

osjetit našu će

pest!

Sve prste na ruci,

u jadu i muci,

partizanska složila

svijest

pa sad, kad i treba,

do sunca , do neba,

visoko mi dižemo

pest!

Ove dvije strofe o Gotima slovenstvu, lažovima, klevetnicima i prijetnja pesnicom Nazor upućuje ustaškim ideolozima koji su, pored odgoja ljudožderskih Nezajaza, uvjeravali Hrvate da su oni Goti a ne slovensko pleme.

Te prve četiri pjesme Nazor je pisao s namjerom da se uglazbe kao koračnice. To stoji napisano njegovom rukom na koricama sveske koju je dao Đilasu. Oskar Danon je u Jajcu sa ostalim saradnicima napisao note. Kod komponovanja Staljinovo ime ometalo ih je da ostvare željeni ritam pa je, najposlije Staljin izbačen. Oni nisu ni od koga tražili odobrenje da to učine. Vjerujem da je služba Enkavedea bila odmah o tome obaviještena i da ta stvar nije ostala bez posljedica na odnose KPJ i CK boljševika. Danon je živ. Predložio bih vam da s njim razgovarate o ovoj stvari koju vam nudim za predmet istraživanja.

Izbaciti Staljina iz pjesme, to je, u najmanju ruku, za shvatanja Enkavedea bilo ravno pokušaju atentata. Pozabavite se time, a ja ću i dalje čitati Danas, i petkom, naravno.

Radomir Vujošević, Beograd