Referendum i otpori

To što Ujedinjeno Kraljevstvo, uz sve dužno poštovanje, ne želi referendum o Pravosuđu BiH u Republici Srpskoj neće puno uzbuditi Banjaluku niti predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika jer bi on, da je bio u prilici, kratko i jasno odgovorio britanskom ministru da na mjesto predsjednika nije biran da ispunjava želje, recimo Ujedinjenog Kraljevstva, već naroda koji ga je birao na demokratskim izborima. Uostalom, Republika Srpska je entitet u BiH, a ne u Ujedinjenom Kraljevstvu i želje Filipa Hamonda u Republici Srpskoj smatraju najgrubljim mješanjem u unutrašnje poslove jedne zemlje.

„Da li podržavate neustavno i neovlašteno nametnute zakone o Sudu i Tužilaštvu od visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, posebno nametnute zakone o Sudu i Tužilaštvu BiH i primjenu njihovih odluka na prostoru Republike Srpske?“, referendumsko je pitanje koje je Narodna skupština RS usvojila u julu ove godine, na kome se očekuje da će NE (ne podržavamo) odgovoriti ogromna većina građana Republike Srpske, kada se nakon svih sprovedenih procedura referendum održi.

Predstavnici međunarodne zajednice, kao i bošnjački politički lideri, smatraju da je referendum neustavan, da je ozbiljna prijetnja Dejtonskom sporazumu i da predstavlja opasnost za suverenitet i sigurnost zemlje, te još jedan od mnogobrojnih nestašluka Milorada Dodika. Dodik im na to odgovara pitanjem – gdje to u Dejtonskom sporazumu i Ustavu piše da je referendum neustavan? Decidnog odgovora od kritičara referenduma nema, a lako je i utvrditi da pravosuđe nije u kompetenciji zajedničkih institucija BiH i da to ne piše u Ustavu. Sud i Tužilaštvo je nametnuo bosanskohercegovački protektor, odnosno visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, političkom silom kršeći međunarodno pravo. Višegodišnji prigovori iz Banjaluke bili su da veliki uticaj na pravosuđe, pored stranaca, imaju i bošnjački lideri, pogotovo u vezi sa opstrukcijom suđenja za zločine nad Srbima. Tu je svakako sporno i mješanje Suda i Tužilaštva BiH u rad entitetskih sudova i tužilaštava, i nerijetko drsko preuzimanje predmeta od njih, često zloupotrebljavajući ih u svrhu političkog revanšizma kao i obračun i prijetnje prema liderima u Republici Srpskoj.

Otkako je priča o referendumu krenula u opticaj, pojačano je i prisustvo ambasadora i predstavnika zapadnih zemalja u Banjaluci koji pokušavaju Dodika na „razuman“ način odvratiti od svog nauma. Tako briselski politički analitičar Toni Vogel smatra da „snažna i odlučna akcija SAD i EU može zaustaviti Dodika“. No prekaljeni borac za prava Republike Srpske u duelu sa strancima, Milorad Dodik, nema razumjevanja za njihovo nerazumjevanja oko referenduma. Referendum je demokratsko pravo Republike Srpske, Ustavni sud Republike Srpske je utvrdio da u tekstu referendumskog pitanja nema ništa sporno, te da će se referendum sprovesti ukoliko se unutar BiH dva entiteta ne dogovore da Sud i Tužilaštvo BiH mogu ostati, ali sa redukovanim pravima u odnosu na postojeća, koja su bila na štetu Republike Srpske i uvažavajući njene primjedbe.

Predsjednik Republike Srpske je, za nadati se, nedavnim svojim izjavama otklonio bojazan bošnjačkih lidera, koji referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH doživljavaju kao generalnu probu za mogući referendum o statusu RS.“ Nisam separatista, ovo nije nikakav referendum o statusu, samo pokušavam da se poštuje Dejton“, rekao je Dodik.

Direktor Evropske stabilizacijske inicijative Gerald Knaus još 2009. je ustvrdio da „zemlju poznatu pod imenom BiH je trebalo mnogo ranije naučiti da sama pliva“ te da, kako dalje ističe Knaus: „Nikada nije prerano da se bosanskohercegovački političari prepuste sami sebi i vlastitoj odgovornosti. Samo tako se može prekinuti krug u kojem jedni druge optužuju… Da je kojim slučajem prije tri godine BiH ostala bez visokog predstavnika, danas bi stigla dalje nego gdje sada jeste… Bosna je danas veoma komplikovano društvo… i većina Bosanaca i Hercegovaca je svjesna da do progresa može doći samo uz cjenkanje, beskonačno pregovaranje, ponekad ružne kompromise i to je u stvari način kako funkcioniše EU. Ako političari u BiH shvate da je to jedini put naprijed, BiH može da iznenadi ostatak svijeta.“

Upravo na fonu ovakvih stavova predsjednik RS je još u svom prošlogodišnjem inauguralnom govoru pozvao sve relevantne političke predstavnike dva entiteta i tri naroda da otpočnu istinski dijalog čija je mjera uvažavanje svih, a prije svega drugog. „I pored suprotnih političkih, nacionalnih i partijskih stavova moramo naći bazični minimalni konsenzus o našoj budućnosti“, rekao je Dodik. Na te Dodikove poruke političko Sarajevo ostalo je nijemo očekujući da će im sve njihove želje sprovesti međunarodna zajednica. U nedostatku dijaloga Dodik je bio prinuđen da zarad interesa Republike Srpske posegne i za ovakvim oblikom izražavanja neposredne demokratije – referendumom. Svjestan je da protiv sebe ima dobar dio međunarodne zajednice, političko Sarajevo, kao i poltrone prema Sarajevu i međunarodnoj zajednici iz srpskih političkih redova, Srpska demokratska stranka, Partija demokratskog progresa, Narodni demokratski pokret (koji su ostali udržani oko referenduma) – koji u sadejstvu sa političkim Sarajevom i Bakirom Izetbegovićem, žele da mu što prije vide leđa, pri tome, ne birajući sredstva.

Bilo kako bilo, u nedostatku unutrašnjeg konsenzusa i o Pravosuđu BiH, Republika Srpska je sve bliža referendumu, a odluka o formiranju Komisije za sprovođenje referenduma već je donesena. Namjera Republike Srpske nije da se igra sa referendumom već da se nađe rješenje. Mnogi su opet mišljenja da je to pitanje i njenog opstanka u dejtonskom kapacitetu.

Autor je savetnik predsednika RS