Referendum opasniji od terorizma

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Prije svega, Srpskoj ne samo da mogu nego i prijete čitavih 20 godina predstavnici SAD i EU. Ali ni po jada što prijete podignutog prsta i sa batinom iza leđa, nego što otimaju (nadležnosti), nameću (zakone) smjenjuju (izabrane političare). I još se ljute kada Srpska hoće bar nešto od otetog da vrati. Jedan od svježih primjera je i referendum o sudu i tužilaštvu kome je posvećen i dio Murovog intervjua. „Potpuno podržavam stav visokog predstavnika Incka. Entiteti ne mogu održavati referendume o nadležnostima na državnom nivou. To je stav međunarodne zajednice“, veli Mur, a ove tri rečenice sadrže bar četiri sporne teze.

Prvo, međunarodna zajednicu valjda ne čine samo SAD i EU nego sve zemlje svijeta, a referendum o pravosuđu u RS nikada nije bio na dnevnom redu Generalne skupštine UN da bi Mur mogao da zna kakav je o tome stav čak i najmnogoljudnijih zemalja svijeta, poput Kine Indije, Brazila, a pogotovo brojnih manjih. Dakle, međunarodna zajednica ustvari nema nikakav stav o referendumu u Republici Srpskoj!!

Drugo, Ruska Federacija je eksplicite podržala demokratsko pravo Republike Srpske na referendum, i to u više navrata, a članica je UN, Savjeta bezbjednosti i Vijeća za implementaciju Dejtonskog sporazuma, pa valjda i međunarodne zajednice. Dakle, Rusija kao najveća zemlja u svijetu ima izrazito pozitivan stav prema referendumu!!

Treće, američki diplomata Mur je zaboravio da je upravo njegova zemlja podržala referendum iz '92. kojim su Muslimani i Hrvati protiv volje Srba odlučili da zajednička BiH bude nezavisne država. A sada, kako veli Mur, Srbi ne mogu da održe referendumu o nadležnostima na nivou BiH bez saglasnosti Bošnjaka i Hrvata. Dakle, zapadni saveznici, a prije svega SAD, ovoga puta preko šefa OEBS-a u BiH, osporavaju Srbima ono što su dali za pravo Bošnjacima i Hrvatima!!

I, četvrto, referendum se odnosi na nadležnosti koje su Klinton, Mejdžor, Širak, Kol odnosno lideri baš one Murove „međunarodne zajednice“ u Dejtonu dodijelili entitetima pa i Srpskoj, a onda ga posredstvom svojih opunomoćenika na terenu iliti visokih predstavnika oteli i odnijeli u centralne organe. Dakle, „međunarodna zajednica“ se jednostavno popišmanila i ne zaslužuje kredibilitet.

Na kraju odgovora, ambasador Mur kaže i ovo: „Ne želim da špekulišem hoće li referendum biti održan, ali i ako bude održan, ne može proizvesti nikakve ozbiljne posledice.“ Zaista, referendum sam po sebi ne proizvodi automatski i odgovarajuću odluku skupštine kojom se pravosuđe vraća u nadležnost entiteta. Ali, ako već misli da referendum neće imati baš nikakve ozbiljne posljedice, ostaje nejasno čemu onda uopšte negodovanje i njegovo i visokog predstavnika, predstavnika EU i SAD?! Zašto onda jednostavno ne kažu: „nije važno“, „eto ih tamo“, „baš nas briga“ …

Naprotiv, Mun naveliko hvali Srbiju što je, navodno, protiv referenduma. „Jasan je stav srbijanske vlade da nije za referendum, što je premijer Vučić javno i rekao. Važno je naglasiti da je to stav Srbije koja poštuje BiH i entitete, ali ne i ideju o referendumu.“ Koliko je ovdje poznato, Vučić nije rekao da je protiv referenduma, nego je sugerisao Dodiku da razmisli. A i da jeste rekao, ako sam Mur kaže da Srbija poštuje BiH i entitete, onda bi Vučić valjda i referendum trebalo da tretira kao unutrašnju stvar susjedne zemlje i da se uopšte ne miješa. Ono što je najzanimljivije kod Muna dolazi tek povodom sljedećeg pitanja Danasa. „Nedavno su mediji objavili spisak mjesta u BiH u kojima navodno ima radikalnih islamista. Kako vidite bezbednosnu situaciju u BiH?“, glasi pitanje novinara.

A evo i odgovora šefa Misije OEBS-a: „O situaciji u BiH je u tom pogledu bilo mnogo glasina. Mi nismo obaveštajna služba, ne skupljamo informacije, a naša vrata su otvorena za saradnju o pitanjima borbe protiv radikalizma i nasilnog ekstremizma. Ali, zaista, izazov nasilnog ekstremizma i radikalizacije postoji svuda na svetu, pa i u BiH.“

Elem, sve ono u Bihaću, Zvorniku, Rajlovcu, na Marindvoru, kao i onih nekoliko stotina bošnjačkih dobrovoljaca ISIL-a, po Muru su ili samo glasine ili, pošto nije obavještajac, za njih uopšte i ne zna. Najzad, to za njega i nije islamski terorizam nego radikalizam i nasilni ekstremizam opšteg tipa kakvog, bože moj, ima svugdje. Pa onda i biće podjednako među muslimanima , kao i među hrišćanima u BiH. Sve u svemu, iz intervjua DŽ. Mura može da se zaključi da je za „međunarodnu zajednicu“ neuporedivo veća opasnost referendum u RS, nego islamski terorizam u FBiH.

*Autor je profesor političkih nauka i analitičar