Vijest da je poslije duže i teške bolesti u Nišu preminuo prof. dr Saša Živić, pedijatar i endokrinolog, profesor Medicinskoga fakulteta i politički aktivista, u Crnoj Gori prošla je nezapaženo, iako je otišao veliki prijatelj Crne Gore, jedan od najznačajnijih endokrinologa regiona i autor crnogorskoga protokola za liječenje oboljelih od dijabetesa.
Živić je rođen 23. maja 1960. godine. Medicinski fakultet završio je 1985. godine, magistrirao 1993. na Medicinskom fakultetu u Nišu. Bio je načelnik Odeljenja za endokrinologiju Dečje klinike u Nišu, generalni sekretar Udruženja pedijatara Srbije i član Ujedinjenih protiv kovida.
Živić je od početka višestranačja u Srbiji bio u Demokratskoj stranci, na kratko i u LDP-u, a poslednjih godina u Novoj stranci. Bio je kritičar negativnih pojava u društvu i politici, te kolumnista Južnih vesti i lista Danas, a u svojim tekstovima nije štedio režim „Broja 1“, kako je nazivao predsednika RS Aleksandra Vučića. Obavljao je različite funkcije, a s mjesta pomoćnika generalnog direktora KC Niš smijenjen je „uživo“ u jutarnjem programu NTV krajem februara 2015. godine.
Sašu Živića pamtiću kao čovjeka nevjerovatne energije, koji je svojim ukućanima, prijateljima, saradnicima i pacijentima nesebično darovao dio svoje žrtve koju je podnio na oltar medicini.
Često je ponavljao misao „svetlo u glavi, svetlo u životu“, a ta maksima pomagala mu je da se više puta izbori sa najopakijim bolestima i svima pruži lični primjer kako se ne treba predavati i kako treba nastaviti koračati kroz život uprkos problemima.
Doktor je bio i jedan od najobrazovanijih ljekara.
Do u detalje je poznavao grčku i rimsku mitologiju, pričajući mališanima s dijabetesom o polubogovima i nadljudskim naporima.
Odraslima je citirao Hajdegera i Kanta, s njima raspravljao o estetskim dometima pojedinih filmskih ili televizijskih ostvarenja.
Posebno je bio posvećen čitanju djela Vladete Jerotića, smatrajući neprocjenjivim bogatstvom i njegove knjige i poznanstvo s tim autorom.
Do kraja života žalio je zbog gubitka Srbije – zbog smrti dr Zorana Đinđića.
NJegova predavanja ostaće upamćena po lucidnosti, po vrcavom humoru, pronicljivim analogijama, preciznim sondažama i – korisnim i upotrebljivim zaključcima.
„Dijabetes nije za glupe“, provocirao bi humorom svoje pacijente, „morate stalno da čitate, morate da pratite savremene tokove medicine.“
Na poziv Glavnoga grada Podgorice i udruženja „Dijabetes“ Podgorica, Doktor je u Biblioteci „Radosav LJumović“ prije dvije godine održao predavanje o dijabetesu podgoričkim mališanima i njihovim roditeljima.
To predavanje i druženje pacijenata s Doktorom učesnici i danas prepričavaju.
Jedno od posljednjih endokrinoloških predavanja koje je održao u Podgorici ticalo se problema rasta i razvoja.
Predavanje je počeo poređenjem istorijskih podataka o NJegoševoj, Karađorđevoj, Vučićevoj i Đukanovićevoj visini, a okončao preciznim preporukama okupljenim ljekarima.
Doktor je imao i više stotina pacijenata širom regiona, i sa svima je bio u kontaktu, pomažući im savjetima u kritičnim situacijama, u bilo koje doba dana ili noći.
Posljednji put sreli smo se u Budvi, tokom njegovog ljetovanja.
Bio je u društvu porodice, a iščekivao je nalaze magnetne rezonance. Vedar, nasmijan, kao i uvijek, pričao je o bosonogim svecima i antičkim bogovima. Tu potonju sliku neustrašivoga borca – koji se vedro i prkosno odupire naletima bolesti, onako kako se godinama odupirao leukemijama, dijabetesima, Miloševićevim i Vučićevim kentaurima – pamtiću dok sam živ.
Nek je Doktoru vječna slava i – hvala.
Autor je profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, Cetinje
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
