Do iduće srede Vlada Srbije ima rok da odgovori Haškom tribunalu da li će osigurati uslove koje sudsko veće Žana Kloda Antonaetija zahteva za puštanje Vojislava Šešelja iz pritvora. Jedan od tih uslova je i da Šešelj nema kontakte sa medijima. Da li to neko u Srbiji može da zamisli – da Šešelj dođe tiho i ode pravo u Batajnicu i ćuti do povratka u Hag i izricanja presude?


Kako će se Vlada ispetljati iz ove situacije – po nekima nametnute iz suptilnih razloga potajnog pritiska da se oslabi previše jaka pozicija premijera Aleksandra Vučića? Mada izgleda da ima više mogućih načina – od toga da bezbednosna procena bude negativna, pa samim tim i uskraćene garancije, do toga da Šešelj ipak dođe u Srbiju, pa onda možda ekspresno vraćen nazad – ključ odluke je ipak u Hagu.

Tačnije, meru mogućeg cirkusa u Srbiji – cirkus je reč koja je uvek dobro opisivala Šešeljeve metode političke borbe – odrediće Tribunal, bez obzira na proceduru. S obzirom na iskustvo u postjugoslovenskoj politici od Zagreba pa sve do Prištine, to nije nikakva posebna mudrost reći. Kao ni to da je malo verovatno da bi Šešeljev povratak, kao vođe sada marginalne SRS, sam po sebi destabilizovao političku situaciju. Posebno imajući u vidu da je zdravstveno stanje Šešelja, zbog pravila Tribunala o tajnosti medicinskih podataka, prilična nepoznanica. Kao što je, takođe, nepoznanica u kojoj meri bi Šešelj, posle 11 godina iza rešetaka, uopšte mogao da se prilagodi izmenjenim političkim, društvenim i ekonomskim okolnostima u Srbiji.

Međutim, ovaj „svojevrstan presedan“ po više osnova, kako Rasim Ljajić naziva Šešeljevu hašku odiseju, svakako može da proizvede određene posledice na ovdašnjoj političkoj sceni. Jedna moguća posledica je da aktuelna vlast SNS, bežeći od simbolike, kao i zaključka da jeste napustila Šešeljevu radikalnu ideologiju, ali da Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić teret prošlosti ne mogu izbrisati, bude naterana da još jače ispoljava privrženost evropskoj ideji.

Vojislav Šešelj može da proizvede određeni nemir, ali ni približno kao devedesetih, kada ga je skriveno ili otvoreno podržavala Miloševićeva medijsko-obaveštajna mašinerija. Priželjkivanje i prizivanje onog što je Šešelj značio i predstavljao u Srbiji zaista nije pametno, čak iako se možda misli da bi ovaj ostareli radikal mogao da bude jedina ozbiljna opozicija naprednjacima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari