Košarkaši Partizana ostvarili su i drugu pobedu u finalu plej-ofa. Nažalost, povod za ovo razmišljanje nije blistava igra. Sjajne partije Radivojevića i Kamingsa su u drugom planu. U prvom su, opet, navijači. Dogodio se, blago rečeno, skandal koji je najavljivan i pre početka finalne serije plej-ofa.

Košarkaši Partizana ostvarili su i drugu pobedu u finalu plej-ofa. Nažalost, povod za ovo razmišljanje nije blistava igra. Sjajne partije Radivojevića i Kamingsa su u drugom planu. U prvom su, opet, navijači. Dogodio se, blago rečeno, skandal koji je najavljivan i pre početka finalne serije plej-ofa. Navijači su uradili ono o čemu se ne samo šuškalo već i javno govorilo.
Opet nažalost, nisu oni jedini krivci za ružne slike koje su opet emitovane iz Beograda. Nije nam namera da branimo njihovo vandalsko ponašanje, jer je to jednostavno nemoguće braniti. Uostalom, skandalozno ponašanje srpskih navijača na Evropskom prvenstvu u Holandiji još uvek je tema većine medija u zapadnim zemljama, a u oštru kaznu UEFA niko i ne sumnja. Međutim, u ovom slučaju, kao i nizu ranijih, zapažene uloge – za sada bez odgovarajućih posledica – imali su i sami akteri: igrači i rukovodstva Partizana i Crvene zvezde, pojedini mediji, policija i pravosudni organi.
Rivalitet Partizana i Crvene zvezde postoji praktično od osnivanja ova dva kluba. Sada je, čini se, prerastao u patološku mržnju. Repertoar uvreda je beskonačan, a reči koje su posle prvog meča izgovorili trener Crvene zvezde Stevan Karadžić i najbolji igrač Milan Gurović – „sudiju treba gepekovati“, „Jovčiću treba polomiti glavu“, “ tući ćemo se na terenu, pa šta bude“ – bile su zapravo otvoren poziv na ono što se u utorak uveče desilo u Pioniru. Mediji su takođe dali značajan doprinos incidentu. Umesto da smiruju strasti, ogromna većina njih dolivala je ulje na vatru. Neki su doslovce prenosili govor mržnje, pojedini su otišli korak dalje – emitovali lažan snimak pobedonosnog koša Predraga Drobnjaka u prvom meču.
Žandarmerija zaslužuje čestitke za delovanje tokom incidenta i – samo za to. Za sve ono što se dešavalo u ranijim slučajevima, kao i u utorak pre i posle utakmice, njihove reakcije ne zaslužuju prelaznu ocenu. Niti su delovali preventivno, niti su na kraju pohapsili vinovnike incidenta. Možda su od hapšenja odustali i zbog toga što su svesni da je taj posao uzaludan, jer ni pravosudni organi ne rade svoj posao. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati presude izrečene na osnovu Zakona o sprečavanju nasilja na sportskim priredbama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari