Mnogi kompetentni istoričari tvrde da su Srbi 27. marta 1941. spasli Rusiju, a da su tada, kako reče ser Vinston Čerčil, „našli svoju dušu“. „Pandorina kutija je otvorena“, kliče danas jedan od najškolovanijih Srba svih vremena. Čovek koji je ugurao u svoju glavu i Kembridž i Harvard, đuture.


Šta će se iz ove kutije pomoliti verovatno ćemo ubrzo videti. A jevanđelista Jovan u vezi sa tim kaže: „Šta vidiš napiši na svitak i pošalji ga sedmerim skupštinama u Efes i u Filadelfiju, i u Laodikuju“. (Apokalipsa po Jovanu.)

Srbi će ispuniti još jedno apokaliptično proročanstvo. Poslaće svitak, doduše ne sedmerim, već pedesetpetorim skupštinama, i ne samo u Efes, Filadelfiju i Laodikiju, već po vasceloj planeti koju kao takvu neuki jevanđelista Jovan tada nije ni mogao poznavati.

Da li je Gospod baš Srbima namenio ulogu da započnu, ali i završe svoje apokaliptično delo, kada i poslednji verni član umre i bude podignut u nebesa.

Reklo bi se da jeste. Nisu džaba Srbi Kosovo nazvali Svetom srpskom zemljom, Kolevkom srpstva i, konačno, Srpskim Jerusalimom. Samo takvi istorijski atributi jedne zemlje, bez obzira na to koliko je ona za savremeno Srpstvo pusta i izgubljena, mogu se smestiti u Proviđenje ovog naroda. I što je u etničkom, duhovnom, prostornom, životnom i svakom drugom pogledu to Kosovo sve dalje od Srba, to je i njihova strast da ono ostane u okvirima sve manje i sve jadnije srpske zemlje jača.

Batalićemo sva elementarna egzistencijalna pitanja ovog naroda, ne da bismo spasli Kosovo, jer se ono spasti ne može, već da bismo našu istorijsku i svaku drugu patnju doveli do vrhunca, posle kojeg nam ne ostaje ništa.

U Srbiji svake godine nestaje po jedna Jagodina. Od početka trećeg milenijuma nestalo ih je deset. Zoološki vrt ne računam. Samo ljude.

Dragomir Marinković, diplomirani ekonomista u penziji iz Žarkova

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari