Srbija i diktatura 21. veka: Lični stav Žarka Milojčevića 1foto FoNet Ana Paunković

Vazda bilo: zbog nekih koji bi da uđu u istoriju, mnogi postanu prošlost. Evo, mi… Ali, ne! Mi ne živimo u diktaturi! Samo u autokratiji…

Možda je ovo kod nas diktatura 21. veka? Ne! Sve diktature liče jedna na drugu, svaki diktator je poseban na svoj način.

Da, baš tako, jer Tolstoj u ovom slučaju ne može da se parafrazira na drugi način.

Tako je npr. veliki Tomas Man pisao o Hitleru još 1933. godine:

„On ne razgovara, on drži govore, kmeči kao baba o svojoj ugroženosti, preti samoubistvom. Oko sebe je okupio najgori malograđanski šljam, koji zna da može da profitira samo u takvom sistemu.“

Još gore, čini se, neki savremenici, kao npr. Denis Mak Smit pisali su o Musoliniju:

„Na vrhuncu svog ludila, bio je u jednom trenutku istovremeno vođa stranke, predsednik vlade i čak osmostruki ministar. On se za sve pitao: odlučivao je o izgledu novih tenkova, broju dugmadi na uniformi, pa čak i o vrsti drveća u drvoredu ulice nekog provincijskog mesta.“

Srbija i diktatura 21. veka: Lični stav Žarka Milojčevića 2
Žarko Milojčević Foto: Privatna arhiva

U suštini to je državno uređenje ekstremne desnice koje radikalno ograničava ljudska prava pod izgovorom veće stabilnosti i bržeg napretka.

Govorio je kako radi po 19 sati dnevno. Radni dan je započinjao uvek pre osam sati u jutro, kada bi u svom kabinetu primao izveštaje šefa policije.

Nikada nije diskutovao, već je, ako nema mogućnost da sa nekoliko rečenica ubedi svog sagovornika, verbalno prihvatao ono što mu se govori, ali je radio uvek kako je sam hteo.

Kada bi mu jači partneri naredili da urade nešto suprotno od onoga što je obećao na nekom od svojih javnih nastupa, on bi jednostavno promenio retoriku i počeo da podržava ono što je do juče osporavao, a napada ono u šta su se prethodno kleo.

Za njegovog vremena izgrađeni su mnogi putevi, čak i čitav Roma in quadro (nešto kao Novi Rim…) je izgrađen tada.

Koliko je bio blagoglagoljiv i poslušan pred moćnicima kojima nije mogao da naudi, toliko je, pa još i više bio surov prema onima koji su od njega slabiji.

Nije bio dosledan svojim ideološkim stavovima.

Umesto socijaliste, anti-nacionaliste i pacifiste, što je bio u početku, on postaje zagovornik obnove Rimskog carstva i imperijalista.

Njegova stranka je na početku imala naziv „Forca Italia“ („Napred Italija“).

Paragvajski diktator, Alfredo Stresner, bio je toliko uspešan kao diktator da se i njegova zemlja raščula po svetu upravo zahvaljujući njemu.

O njemu možete naći sledeće:

„Izbori su bili toliko nameštani u korist portije Kolorado (Stresnerova partija, prim. aut) da opozicija nije imala nikakve realne šanse da pobedi. Stresnerov Paragvaj je postao utočište za odbegle naciste, među kojima je bio i Jozef Mengele.

Tokom njegove vladavine paragvajska ekonomija je imala najveći rast u Latinskoj Americi i to uglavnom na polju industrije.

Nezaposlenost je dostizala do 40%, prosečna životna dob je jedva prelazila 50 godina.

Mobutu Sese Seko, pored toga što je svrgao Patrisa Lumumbu, pravog borca za pravu nezavisnost Konga i govorkanja da je bio i kanibal (nikad nepotvrđeno!) bio je čuven po enormnom ličnom bogaćenju na račun eksploatacije resursa svoje zemlje.

A kako bi konsolidovao svoju moć osnovao je Narodni pokret kao jedinu legalnu političku stranku.

Jedan od poslednjih „čuvenih i koloritnih“ diktatora bio je i turkmenski vođa (to mu je bila titula) Saparmurat Nijazov, koji je, pored ostalih bizarnosti, predlagao izgradnju novih svetskih čuda u Turkmenistanu.

Neke od ideja bile su ledena palata i veliki zoološki vrt, ali nijedan od ovih projekata nije ostvaren…

Ne smemo ovde da ne pomenemo jednog od onih koji je bio inspiracija mnogima – Josifa Staljina!

Čovek koji je najzaslužniji za pobedu nad fašizmom, ali za koga nikad nije utvrđeno da li je njegovom odgovornošću stradalo više Sovjeta (mahom Rusa) ili Nemaca…

O njemu se sve manje-više zna, ali mnogi pamte samo to da je voleo javno da ponižava svoje najbliže saradnike…

I da li je neko nekad negde nešto slično napisao za našeg predsednika? Nije!!! Samo mu spočitavaju neke trivijalnosti…

Autor je profesor književnosti iz Kraljeva

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari