NARAVNO: I tu se ja, onako ibijevski, zaaaprepastim: na zagrebačkom Trgu Franklina Ruzvelta, negde preko puta Muzeja Mimara, pred kioskom zagrebačkog Tiska – pandan našoj štampi – na stalku su na vidnom mestu izloženi beogradska Politika i Danas, u istom redu sa samostalnim srpskim tjednikom Novosti (izdavač Srpsko narodno vijeće, Zagreb). Red iznad, na istom stalku, dakle ne ni na tezgi a kamoli ispod tezge, i beogradska Ilustrovana politika i, naravno, Zabavnik. Pitam prodavačicu: „Dobijate i NIN?“, „Naravno“ kaže ponosno ona, kao da nikako drugačije ne bi moglo ni biti i kao da nikako drugačije nije ni bilo. „Kaj? Nemam više“, čudi se.
TODORIĆ: Zagrebački Tisak je u vlasništvu Ivice Todorića, hrvatskog pandana našem Miroslavu Miškoviću. Todorić je u Hrvatskoj vlasnik gotovo svega, naročito u trgovini i prehrambenom sektoru, i u Srbiji mnogo čega, recimo trgovinskog lanca Idea, zrenjaninskog Dijamanta i vode Mivela, velikog sponzora srbijanskih sportskih reprezentacija. Todorić je bez sumnje praktičan, njegov je biznis, ma šta sve to bilo, preveliki za Hrvatsku. Treba mu još prijateljskog tržišnog prostora. Mada, bar meni nije poznato, da se izjašnjavao o politici ili direktno angažovao u politici, niti da je on sa svim svojim parama stao iza otvorene ulične promocije beogradske štampe u Zagrebu. Ali, bitna je i socio-politička činjenica. Ne zaboravljajući pritom da neki beogradski i zagrebački listovi imaju istog (kontroverznog?) gazdu, ali i nezavisno od toga. Do pre godinu-dve dana, ukupno uzevši, između hrvatske i srbijanske štampe postojale su neke bitne razlike. Hrvati su sa tabloidiziranjem i simplifikovanjem štampe išli malo ispred nas, kao recimo i sa prodajom celog bankarskog sektora strancima. Mi smo imali sreću: mogli smo da učimo iz njihovog primera. Sreća je veoma dobra stvar, ali ni malo pameti ne bi škodilo. Mi smo, dakle, mogli da učimo od Hrvata, ali nismo. Razlike između beogradske i hrvatske štampe na putu su da budu izravnate. Sveopštim tabloidiziranjem i simplifikovanjem. Tako da je pomoć Ivice Todorića pretpostavljenim tržišnim naporima beogradske štampe u Hrvatskoj malčice, ali za neke ne sasvim, zakasnela.
KERUM: Dalmatinski nedeljnik Vrime podsmeva se splitskom gradonačelniku i preduzetniku Željku Kerumu na njegovim naporima da popravi svoj hrvatsko-srpski. Posle prošlogodišnjeg lupetanja i predstojećih izbora. Kerum je navodno odlučio da se Evropi prikaže boljim i od nje same, pa će u splitskom Hajduku zaposliti „jednog originalnog Srbina“. Upozorili su ga da „u susjedstvu igra neki Golubović (Bojan-prim. R. Ć) koji je, evo samo da provjerimo, rođen u Zemunu. E, kad je u Zemunu, onda može, uzvratio je zadovoljno Kerum“. Zanimljiva poenta. Dvosmislena. U Hrvatskoj su inače fudbalski klubovi udruženja građana, kao pobogusi, i kod nas. Nikakvog im se zakona ne zna. Zato se zakon o sportu donosi, donosi, donosi… baš kao i kod nas. Hajduk iz Splita se, međutim, pritisnut brljantnim sportskim i finansijskim rezultatima, transformisao u deoničarsko društvo. Većinski vlasnik mu je grad Split, a većinska vlast Željko Kerum. Sportski rezultati ostali su, prema mišljenju Splićana, isti. Finansije su ispeglane tako da je milo zakonu. Pare i dalje manjkaju, pa navodno sledi drugi krug privatizacije. I navodno će građanima Splita biti pružena još jedna prilika da daju koju kunu i da gradu i Kerumu preotmu mesto pojedinačno najvećeg vlasnika. A onda samo da se njih dvadeset-trideset hiljada organizuju i Kerumu preotmu i vlast… !!!
P. S. Zaprepastim se još jednom: u Hrvatskoj ima mleka. U svako doba dana i noći. Litar onoga dnevnog Dukatovog košta 5, 59 kuna, to vam je oko 100 dinara. A ako hoćete kozje i toga ima. A promoviše se i kao neviđeno prikladno za one koji bi da dobace do stote. Navodno moraš dvaput nedeljno da potegneš najmanje po četvrt litra i oposlio si. Litar, međutim, košta 14 kuna ili 200 dinara.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
