Sukob dva fašizma

Oni, koji ovu situaciju površno analiziraju, zaključuju da je ovo posljedica donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ne, nije! Usvojeni Zakon je samo povod za šizofreno stanje, dok je uzrok sasvim dublji.

Na našim prostorima decenijama bujaju različiti nacionalizmi i šovinizmi.

Oni su bili razarajuće sredstvo u razbijanju SFRJ. Jugoslavija je razbijena, jugoslovenska ideja nije ubijena, ali su svi nacionalizmi i šovinizmi ostali. Imamo i neke novonastale. Meni najteže padaju oni u narodu kojem i sam pripadam – onom srpskom.

Javno ističem lično zadovoljstvo što sam prijateljevao sa nekim časnim velikodostojnicima SPC, ali javno ponavljam i upozoravam da je SPC odavno pretvorena u udbaško-mitomanski politički komesarijat.

Ona decenijama trovački generiše srpski nacionalizam i šovinizam. Ne ulazeći u analizu geopolitičkih, geostrateških i hegemonističkih ciljeva različitih igrača, iznijeću lako dokazivu tvrdnju da je u Crnoj Gori odavno zaživio srpski klerofašizam.

U Crnoj Gori decenijama egzistira društveni, politički i državni ambijent u kojem su korupcija i organizovani kriminal osnovni znak prepoznavanja ove države.

Taj sistem je uspio da korumpira mnoge zvaničnike u međunarodnoj zajednici.

Da bi sebi obezbijedili povoljniji manevarski prostor, umjesto donedavnog srbovanja, akteri „novih“ procesa generišu bučno crnogorčenje u rasponu od onog najprimitivnijeg do onog veoma sofisticiranog. I sve to pod izgovorom odbrane državnog i nacionalnog identiteta.

Fašizacija crnogorskog društva je odavno otvorena, u čijoj genezi je kriminal svakojake vrste, a pod okriljem državne vlasti.

U Crnoj Gori imamo sukob dva fašizma – srpskog klerofašizma i onog crnogorskog generisanog na kriminalu, upravo od strane onih koji su donedavno i sami srbovali.

Jedan na drugog kidišu do istrebljenja. I to je jedan od znakova da potiču iz istog nacionalističkog inkubatora.

Interesi su im danas sukobljeni. Težišno oko imovine!

Fašizam generisan na kriminalu se pokazuje opasnijim od onog generisanog na nacionalizmu i šovinizmu.

Iako je podmukliji od onog nacional-šovinističkog, još uvijek je manje uočljiv, jer on kao takav egzistira u mnogim korumpiranim društvima. Ili, bolje reći, u sistemima gdje vladaju novi robovlasnički odnosi.

S tim što su novi robovlasnici one partije, koje u državi imaju apsolutnu, ili tačnije apsolutističku vlast. To što se nad zdravim srpskim nacionalnim bićem u Crnoj Gori sprovodi tipičan aparthejd od strane crnogorskih fašista, potvrda je teze da je fašizam zasnovan na kriminalu otporniji i opasniji od onog nacional-šovinističkog.

Nema pouzdanijeg dokaza za naprijed navedene tvrdnje od činjenice da je sve, ili je skoro sve tačno ono što su izrekli i jedni i drugi, ili što govore jedni o drugima kako u parlamentu Crne Gore tako i na javnoj sceni. I jedni i drugi govore o istorijskim činjenicama, ali drastično izmještenim izvan konteksta vremena.

Upravo je to alat koji su koristili svi fašizmi kroz istoriju ljudskog društva. Uglavnom tačnim činjenicama, ali izmještenim iz vremena!

Nije teško dokazati da je u Crnoj Gori veći broj političkih vjernika negoli onih u Boga vjerujućih. Vlast u Crnoj Gori to ne zanima, jer se svi fašizmi (pa i ovi u Crnoj Gori) hrane podjelama i međusobnim zavadama.

U istoriji ljudskog društva svi fašizmi su vodili tobožnju borbu u ime prava, pravde, slobode i demokratije. Fašizmi su dokaz o nedovršenim revolucijama, a nedovršena crnogorska traje li, traje. Pune tri decenije!

Elem, kako u Crnoj gori utvrditi koliko ima istinskih, a koliko onih političkih vjernika? Lako:

1. Po hitnom postupku donijeti zakon o crkvenom porezu za čiju osnovu treba da bude popunjen karton poreskog obveznika sa unesenim podatkom kojoj crkvi ili vjerskoj zajednici on želi plaćati porez,

2. Utvrditi stopu poreza od 7% (uobičajeno iskustvo uređenih država) za svakog poreskog obveznika po osnovu svih prihoda i po osnovu poreza na imovinu,

3. Crkve i vjerske zajednice, kao pravna lica, uvesti u poreski sistem države Crne Gore, pri čemu treba oporezovati sve prihode i sve donacije, te uvesti porez na imovinu crkava i vjerskih zajednica,

4. Država Crna Gora crkvama i vjerskim zajednicama uplaćuje prikupljeni porez, a raspodjelu poreza vršiti na osnovu popunjenih kartona poreskih obveznika,

5. Donijeti zakon kojim se odlaže primjena već usvojenog Zakona o slobodama vjeroispovijesti, dok ne zaživi zakon o crkvenom porezu.

Na predloženi način ćemo utvrditi istinu o broju vjerujućih u Crnoj Gori.

Time će političko-partijski „vjernici“ biti odmaknuti od bogomolja. Nemam dilemu da bi se ovakvim rješenjem potvrdilo da (bar što se tiče SPC i CPC u Crnoj Gori) ima više vjerskih objekata negoli što ima istinski vjerujućih.

Tako bi se državi otvorila mogućnost kako da upravlja, koristi, konvertuje ili konzervira neprimjereno veliki broj novoizgrađenih vjerskih objekata. Tek će tada već usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti imati smisla.

Od 2008. godine sve navedeno sam više puta javno isticao, a na šta nikada nisu reagovale ni crkva ni država. I to je jedan od znakova da je u pitanju ili neznanje, ili rđava namjera i jednih, i drugih.

Stanje podjela i zavada uvijek odgovara samo fašizmima. Jednako su crni – i onaj srpski klerofašizam i onaj kriminogeni crnogorski. Štetočine su i jedni i drugi!

Autor je general avijacije u penziji, analitičar geopolitike i član Političkog savjeta URA