Svesrpski sendvičarski sabor 1foto: M.M./ATAImages

Svesrpski usud jeste, manje zbog neprijatelja i mrzitelja Srbije, više zbog vaskolikog srpstva, da će jednoga dana svi Srbi živeti pod jednom šljivom… te tome ona čuvena priča o „srpskom pašaluku“.

Mesec jun, taj divni i prelepi mesec sunca i topline nas Srbe asocira na bujanje prirode, slobodu raspusta, salinitet mora i dakako Vidovdan.

je idealan, za srpski narod, da bude mesec u kom će se svi Srbi nacionalno ujediniti ma gde živeli i mesec u kom će u istorijskom smislu svi stati iza svojih nacionalnih i kulturoloških interesa – ljubavi, tolerancije i suživota sa bližnjima.

Ne! Nema ironije u ovom tekstu jer su Sorabi preko samoproglašenog Mesije uspeli da farsično (ako ništa drugo) naprave Svesrpski sabor koji je, sudeći po ružičastoj televiziji i ostalim režimskim tabloidima, bio simbol konačnog ujedinjenja nacije čistih krvnih zrnaca Srba i srpstva.

Svesrpski sendvičarski sabor 2
Foto: M.P. / Danas

Patrijarh i SPC dadoše Mesiji „Amin“ priznajući da je on (dakako Vučić) nešto što Sorabski narod nikada imao nije, i koji je kao Bizmark sa

Nemačkom onomad, uspeo da nas sve ujedini i objedini. Predivno! Samo kada bi bilo tačno.

Nit je Vučić Mesija, nit je Svesrpski sabor pokazao međuetničku, međurasnu i međukulturološku toleraciju.

Vučić je ovim saborom pokazao da je po njemu „netrpeljivost malih razlika“ suštinski nepremostiva prepreka i ako nisi Srbin etnogenetski, a živiš u Srbiji ti si ništa i po potrebi možeš biti obezglavljen, u zavisnosti od težine tvoje javne reči.

Dakle, Srebrenica nije genocid, sto muslimana za jednog Srbina nije ratnohuškačka retorika, bivši predsednik Nikolić opet je opleo kolo, ružičasta televizija glorifikuje kroz kratež imbecilno ljubljenje naše zastave, a onaj poltron Vučićević, na moje oči, hvali ono što se hvaliti ne može, jer para vrti gde principa nema.

Mene je sramota, ovako ubogog, od ljudi sa kojima se privatno družim, a koji nisu Srbi, ovog svesrpskog sendvičarskog ludila.

Koliko svesrba zna da je Kosovo istoga dana otvorilo granice sa Albanijom ili da je prodata kuća Olivera Ivanovića u Kosovskoj Mitrovici?

Živeo vatromet neznanja, primitivizma i nerazumevanja otvaranja svih mogućih granica, jer tako smo u mogućnosti!

Autor je novinar iz Šapca

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari