U tragediji koja se dogodila 3. septembra u užičkoj fabrici municije Prvi partizan, u podzemnom objektu zvanom Rupa u blizini grada, poginulo je sedmoro radnika.

Istraga nije završena, ali prema nezvaničnim saznanjima, nesreća se dogodila u magacinu baruta za dnevnu proizvodnju. Umesto u prostoriji, koja je za to namenjena, radnik je barutom rukovao u tom magacinu, koji za takve postupke nije predviđen i nema odgovarajuću zaštitu. Potom je na kratko otišao sa radnog mesta, na kome je trebalo da bude još jedan njegov kolega, ali nije, jer je, po jednoj verziji otišao po izlaznicu do uprave preduzeća, kilometar od pogona, a po drugoj nadređeni ga je rasporedio na drugo radno mesto. Usledile su eksplozije, koje je najverovatnije izazvao statički elektricitet, što će, kako ukazuju upućeni, veoma teško moći da se dokaže.

To je crni epilog niza propusta za koji je osumnjičeno, a potom pritvoreno petoro radnika. Međutim, radnička tragedija u državnoj vojnoj fabrici u Užicu, bez obzira na tvrdnje poslovodstva da je učinjeno sve da se ona ne dogodi, te da su svi zaštitni sistemi i oprema bili ispravni i nedavno remontovani, a radnici obučeni, iskusni i upoznati sa svim bezbednosnim procedurama i pravilima, otvorila je niz sumnji. Kako je moguće da je samo petoro radnika nižeg rukovodećeg ranga osumnjičeno za odgovornost? Kako tumačiti svedočenje radnica, koje čine većinu radne snage u užičkoj Rupi, da je njihov kolega te večeri radio ono što inače godinama radi, odnosno da je umesto u predviđenom prostoru, barut presipao u prostoriji koja za to nije namenjena?

Kako to da je u preduzeću, jednom od najprofitabilnijih u zemlji i sa velikim ugovorenim izvoznim poslovima za narednu godinu, a čiji je većinski vlasnik država, u stalnom radnom odnosu samo 620 radnika, a skoro još toliko angažovano je preko omladinskih zadruga, čak duže od deset godina?

Iako se ističe da je užička fabrika jedna od najbezbednijih u odbrambenoj industriji zemlje u kojoj se za osamdeset godina postojanja (ne računajući podmetnutu bombu 1941. godine kada je u trezorima tokom Užičke republike u eksploziji poginula cela smena i mnoštvo Užičana), nesreća dogodila prvi put, nije jasno da li su njenoj (ne)sigurnosti doprineli splet srećnih okolnosti ili poštovanje propisanih procedura i pravila?

Okončanje istrage očekuje se s nestrpljenjem, a odgovornost za sedmostruku smrt u državnoj fabrici municije, „bez namere da se jure veštice“, kako to reče ministar policije Ivica Dačić, morala bi da se probije i do državnog vrha, bez obzira na to da li će ga time uzdrmati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari