Pročitao sam članak gospodina Gordana Brkića u dvobroju od 21/22. decembra 2013, o stogodišnjici „Marša na Drinu“ Stanislava Biničkog. Mogu reći pohvalne reči za ovaj tekst, jer veliki kompozitor Binički nije dobio ono mesto u našoj kulturnoj istoriji i muzikologiji koje zaslužuje.


U članku se kaže da je čak i „Tito navodno više puta rekao da rado sluša tu kompoziciju i peva tekst (podvukao M.M.), te da ne razume zašto u nekim krajevima naše zemlje imaju odbojnost prema njoj“. Lepo, ali ovde je pisac članka prevideo da tekst za ovu kompoziciju nije postojao sve do 1964. godine i da je Binički samo komponovao ovo delo. Tekst je napisao Miloje Popović, književnik i novinar, i danas živ, koji često svom imenu dodaje pseudonim Kavaja, a koji je i saradnik vašeg lista. On je tada bio predsednik OKUD „Ivo Lola Ribar“ i napisao je reči da bi hor tog društva mogao da otpeva Biničkog, a sve povodom 50. godišnjice Cerske bitke.

Tekst je odobrila porodica Binički, potpisan je ugovor u Savezu kompozitora Jugoslavije i od tada je snimljeno dosta vokalno-instrumentalnih verzija „Marša na Drinu“. Jednu izvodi i Dušan Jakšić, a posebno je impresivno izvođenje hora Beogradske saborne crkve. „Glas crkve“ je među prvima štampao „Marš na Drinu“ sa rečima Popovića, koje su mnogo doprinele popularnosti kompozicije. Sve ove podatke, koji su i na internetu i na mnogo drugih mesta, znam jer sam krajem osamdesetih bio u komisiji Vlade Srbije koja je raspravljala o predlogu za himnu Republike. Iako je „Marš na Drinu“ na referendumu u maju 1992. dobio najviše glasova, odlučeno je da himna ipak bude „Bože pravde“.

Pošto poznajem Miloja Popovića, osećam svojom dužnošću da ovo napišem, pogotovo što je Miloje pokazao svoju kreativnost i drugim delima, pa je njegova „Poema o Tesli“ ušla i u Američku antologiju 1976. Dobitnik mnogih priznanja i pisac oko trideset knjiga, o kome je Draško Ređep napisao, kao predgovor za veliku zbirku Popovića, koja je nedavno izašla, da on spada u red „protagonista naše kulture, bez kojih, bar meni, ne bi bio zamisliv atlas dvadesetog veka srpske kulture“. Imalo bi još mnogo da se piše o Miloju, ali to nije svrha mog dopisa.

Autor je književnik iz Požarevca

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari