Ubitačna moć označitelja

A iz „Oslobođenja“ poručuju: Đe ćeš ti, bolan Muhareme, pit kahvu s Handkeom i Kusturicom kad svi znaju da je jedan dobitnik Nobelove nagrade a drugi Zlatne palme? Kako te nije sramota? Ne ide to! I prvo moraš provjerit s vlasnikom Oslobođenja, koji nema baš nikakve nagrade za svoju kreativnost, s kim smiješ popit kahvu. A ti podržo URU i Dritana, albanskog četnika, nemuslimana, srebreničkog krvnika i izdajnika Crne Gore, kukala ti majka, ni tebe više u muslimane brojat nećemo, pa ti vidi isplati li ti se bit slobodan od Oslobođenja. A veliki ti je grijeh što ne kriješ da si Dritanov prijatelj. I uzalud se zoveš Muharem, najčistiji predstavnici tvoje vjere i nacije nikada ti oprostiti neće kahvu s četnicima.

Semiotičku pripremu likvidacije po pravilu obavljaju huškački mediji, botovi i frustrirane spodobe s društvenih mreža koje, obnevidjele od mržnje, u svojim hrabrim postovima jasno razaznaju domaće izdajnike, državne neprijatelje, četnike, ustaše… NJihov je zadatak vrlo jednostavan – nacrtati metu na čelu u koje treba uperiti oružje, i to uzvišenim jezikom, prizivajući u pomoć sve žrtve da svoju nevinu krv stave u službu osvete i nacionalističkog ludila. Takav target-diskurs obavezno sadrži dva ključna označitelja: četnik/četnikuša i negator genocida, sasvim dovoljna da pokrenu talas mržnje i proces satanizacije. I tako Muharem Bazdulj postaje ,,muslimanski četničić“, a Dritan Abazović ,,albanski četnik“. Ko god poželi da ih likvidira – bujrum!

Jezivu poruku šalje „Oslobođenje“ svima koji pokušavaju da budu most između dvije nacionalne i vjerske zajednice, da će biti bez milosti srušeni, jer na Balkanu ne smije doći do izmirenja. Zato, Muhareme, uzalud ti ime, napašće te iz svih domoljubnih mitraljeza, bez milosti će po tebi pucati oni najčistiji, jer ti više nisi njihov. Dok tako visiš između lijeve i desne obale Modre rijeke, pokušavajući da ih spojiš, ti si samo izdajnik, neprihvatljiv i jednima i drugima.

Samo primitivna palanačka, plemenska i kasabalijska svijest vjeruje da su sve istine u njenoj šupljoj glavi i da ona mora suvereno vladati životima svih svojih sinova i kćeri, pa se odvajkada služi provjerenim metodama koje bez milosti primjenjuje na sve neposlušne. Crni Muhareme, sada te čeka ekskomunikacija, a ako ti se najčistiji predstavnici vjere i nacije baš ozbiljno posvete, možeš računati i na – likvidaciju. Smaći će te kao izdajnika, čija izdaja nije potkrijepljena dokazima, jer dovoljna je njihova „časna“ riječ i klevetanje u dominantnom „oslobodilačkom“ diskursu. Uzalud ti ime označava prvi mjesec u muhamedanskom kalendaru, kada su rat i borba strogo zabranjeni, oni će te natjerati da se boriš protiv svih aveti prošlosti i povampirene krvi, i bićeš krvnik bez puške i noža, koji od njihovih riječi više ne prepoznaje sebe sama.

A u mojoj Domovini, zakikotana opozicija se raduje slobodi kriminala, bahata po navici i još nesvikla na novu, tešku ulogu onoga ko ne može da zaštiti sve svoje lopove, pa je gnijevna, mnogo gnijevna. Pravda im je beskrajno smiješna, jer su se s njom sprdali čitavog svog života, ali kad opozicioni glavari na nju budu gledali kroz zamućenu vizuru zatvorskih rešetaka – otkriće im se! Elem, neko mora da plati za sve grehove sadašnje opozicije, a URA je kao stvorena da joj se naplate svi cehovi uništene države, da se sva odgovornost za ratne zločine i višedecenijsku pljačku prebaci na njena mlada pleća, juče osnovana.

Poslednji balkanski gospodar, koji u mukama izdiše na ponositom crnogorskom kamenu, poseže za regionalnom mržnjom, jer mu domaća domoljubna energija nije dovoljna da likvidira Dritana, čiji je neoprostivi grijeh borba protiv organizovanog kriminala. Metak ispaljen u sarajevskom „Oslobođenju“ treba da okrzne Muharema i pogodi Dritana, jer smo svi već spoznali gorku istinu da su oni, uprkos svom imenu i identitetu, samo četnici, a njih je dozvoljeno ubijati, zar ne!?

Mi iz Crne Gore možemo se pohvaliti, bez imalo lažnog stida, da nam je u Domovini sve organizovano – posebno kriminal. Veliki je grijeh dezorganizovati takvu ljepotu, nacionalnu svetinju i ponos. Svima koji se drznu da hapse kriminalce ili da protiv njih grdno zbore biće nacrtana meta posred čela, a neko će je već pogoditi. Političke strukture povezane s organizovanim kriminalom nisu mogle sakriti svoje ushićenje kad je njihov najbolji sudija pustio teške kriminalce na slobodu, potpuno ispravno procijenivši da oni nisu prijetnja za poštene i poslušne građane jer, zaboga miloga, mogu likvidirati samo Dritana ili nekog drugog baksuza iz URE, a to i ne bi bila neka velika šteta.

Pjesmica o tome kako je URA izdala državne interese već je naučena napamet, valjali su je po svojim prljavim jezicima svi mediji u vlasništvu bivšeg gospodara, domaći i regionalni. Aktuelna opozicija iskreno je začuđena što ih neko poziva na odgovornost, jer su oni i dalje ubijeđeni da je krađa dozvoljena i potpuno legalna aktivnost, ta oni su samo imitirali svog idola, kao mali nespretni majmuni. Upravo ti su najglasniji u ispredanju srebreničkog diskursa, jer dok prolivaju krokodilske suze za žrtvama, računaju da im niko neće prebrojavati stanove i oteta blaga.

Osvetnički diskurs Srebrenice usmjerava se put Dritanove glave, što je čista politička perverzija. Metak ispaljen u „Oslobođenju“ treba da okrzne Muharema i pogodi Dritana, a da niko ne posumnja na lokalne krvnike. Imagološka projekcija Dritana kao četnika veoma je opasna, treba da izazove mržnju „njegovih“, natjera ih da ga prepoznaju kao izdajnika i prećutno odobre njegovu likvidaciju. On se u dominantnom diskursu ne predstavlja ni kao Albanac, ni kao musliman, ni kao NATO zagovornik, nego samo kao izdajnik koji je Crnu Goru predao četnicima u ruke. Na kraju nikad nisu bitne činjenice, već ono u šta ljudi vjeruju, kako god se to nešto zvalo, a najčešće se zove uzvišenim imenom istine. Ako je istina, koja se ovih dana dokazuje na sva lajava usta bivšeg režima, da je potpredsjednik crnogorske Vlade izdajnik Crne Gore, samo je pitanje dana kada će on biti likvidiran.

Krajnje je vrijeme da se osvetnički diskurs i targetiranje Dritana Abazovića zaustave, dok ne bude kasno. On je meta svih kriminalaca u Domovini, posebno onih najvisočijih, a svi znamo da ta populacija povlači poluge moći sa samog dna „duboke države“. Zato u cijelu priču treba udrobiti žrtvene motive da zamažu kriminalnu pozadinu a patetiku uzdignu do metafizičkih razmjera – i bum! Taj će metak biti okupan suzama srebreničkih žrtava, pa ko bi šta mogao zamjeriti, i neće biti bitno što je Dritan musliman, jer su na tu činjenicu svi već zaboravili, ta predugo se o njemu priča kao o četniku, a četnike treba ubijati, zar ne!? Još nas pronalaze meci ispaljeni u građanskom ratu, jer mi to dozvoljavamo prekopavajući utrobu vremena, stalno odmjeravajući ko kome i koliko krvi duguje. Većega krvnika od nas samih i naše veličanstvene istorije mi nemamo.

Fašizam već krupnim koracima maršira Evropom i Balkanom, kada bude prepoznat i nazvan svojim pravim imenom, biće kasno za svaku reakciju; zato govorite sada protiv nasilja, mržnje, stigmatizacije, etiketiranja i targetiranja ili pak uplašeno ćutite da na sebe ne biste navukli mržnju branitelja nacije, vjere, Vođe i ostalih svetinja. U tišini sačekajte da osvanete sa žutom trakom na rukavu, obilježeni za likvidaciju. I nikad ne zaboravite da bivše žrtve postaju sjajni dželati. Zašto su sve naše oči uprte u Palestinu? Pogledajmo sebe.

Autorka je profesorka na Univerzitetu Crne Gore, članica Građanskog pokreta URA