Uđite u četnički arhiv

Grujica koji je, braneći apsolutnu neistinu iz pera dr D. Đukica (Nijemci ponudili Draži Mihailoviću da mu predadu trupe na Balkanu i pride Afrički korpus) proglasio Arhiv Vojnoistorijskog instituta za falsifikatorsku radionicu, te da je njemački dokument, koji sam citirao, o razgovorima sa predstavnicima D. Mihailovića (N. Nedić i Račić) u Topoli 11. avgusta 1944. čist falsifikat.

Uvidom u sačuvanu provjerenu autentičnu arhivsku građu koje su, za saznavanje činjenica, ostavile za sobom sve vojske koje su se u Drugom svjetskom ratu tukle na tlu Jugoslavije, nadasve uvidom u četnički arhiv (ili ti u arhiv štabova Jugoslovenske vojske u Otadžbini) uvidom u ta najvjerodostojnija istorijska svjedočanstva nameće se neizbježan zaključak da se pukovnik D. Mihailović poslije ubjedljivog vojničkog poraza prilikom napada na Užice okrenuo k Nijemcima, sastao se 11. novembra u Divcima sa njihovim predstavnicima, i, Prvi Gerilac, kakvog li apsurda, zatražio od nacističkog potpukovnika Rudolfa Kogarda municiju da bi paljba po partizanima bila, na radost Vermahta i četnika, ubojitija. U Divcima je DM zaorao prvu brazdu kolaboracije po kojoj će, bez odstupanja, sve upornije, samoubilački ići štabovi JVUO u svakom kutku Jugoslavije, gde god je postojala i neznatna naoružana skupina potčinjena đeneralu Mihailoviću. Na tlu Evrope, uvjeriće se svaki privrženik akribije, samo su nacisti i četnici (JVUO) vodili rat s geslom: uništenje komunizma.

Radoznalce, uđi u četnički arhiv i pažljivo, ne preskačući, čitaj list po list i ako, najposlije nađeš da se ta fela vojske bavi antifašizmom, da u njihovom rječniku postoji taj pojam, a kamoli poziv na borbu protiv fašizma, ako naiđeš na tako nešto, ako iskopaš iz njihovih operativnih dokumenata tu riječ ne oklijevaj – traži visoko nacionalno priznanje. Makar da budeš sahranjen u Aleji velikana, jer te čeka dugogodišnje, bogme uzaludno, traganje za ravnogorskim antifašizmom.

Kao i profesor Grujić tako i dr Ristić drži da sam falsifikator od zanata, jer mu ne ide u glavu da Nesko Nedić jedan, veli, kapetan Kraljevske vojske može u julu 1944. voditi u Kruševcu razgovor kakav je vodio sa generalom Felberom o saradnji do uništenja komunizma u Srbiji. Doktor Ristić sudi po osjećanju i uvjeren je da bi kapetan Kraljevske vojske mogao samo u ludilu izjaviti ono što je u svom izvještaju njemački general napisao a ja citirao. Šta će doktor Ristić misliti o stanju uma kapetana Neska Nedića kad pročita izvod, koji donosim, iz njegove zapovijesti koju je izdao 13. septembra 1944. kapetanu Vojislavu Markoviću, komandantu 7. korpusa JVUO:

„Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu – prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom našim i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju… Pozdrav tvoj Nesko.“

Doktor Ristić traži od mene da kažem: ko je spalio Stragare.

Prije četrdeset godina (1970) u Beogradu je štampana knjiga istoričara dr Venceslava Glišića „Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1944“ Uvidom u arhivsku građu koja se čuva u Vojnoistorijskom institutu (vidi naučni aparat nd) dr Glišić je utvrdio: „…borci NOP-a su 24. avgusta kod sela Stragara u jednom sukobu ubili 18 policajaca koji su pljačkali žito. Istog dana nacisti su spalili selo“. To je sve što znam o paljevini Stragara.

Dujo Bogdanov, Beograd