Ugledajte se na vladiku Grigorija!

Kardinale, poseti Jasenovac i Jadovno, Medački Džep, Gospić u Glinsku crkvu i kaži konačno nešto ljudski. Ceriću idi u Bratunac, Kravice, Skelane, na Ozren i kaži ono ljudsko. Vladike srpske idite i vi u Srebrenicu, Kozarac i druga mesta pa izgovorite ono ljudsko. Skupite se svi zajedno, obiđite stratišta, pomolite se senima i pokajte se zbog onih koje ste blagosiljali da to urade, a pokajte se i što ste ih blagosiljali. Ugledajte se na vladiku Grigorija, kažite barem onoliko koliko je on rekao!

Grigorije je na poziv dubrovačkog biskupa Mate Uzinića prisustvovao molitvi za jedinstvo hrišćana u dubrovačkoj katedrali Uznesenja blažene Device Marije. Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije izvinio se u Dubrovniku, ne pominjući konkretno rat i sukobe. Već su se našli neki „mudraci“ koji mu zameraju što nije pominjao rat i sukobe. E pa, i ne mora da pominje, svi znamo o čemu je reč.

U besedi posle molitve, vladika Grigorije poručio je da je preduslov svakog jedinstva reč oprosti koja ima moć da zagrli i onoga koji nas ne voli i da otopi mraz mržnje u onome koji zlo misli.

„Treba da govorimo uvek i iznova: oprosti nam, Bože, grehe naše. I jednako tako snažno i iskreno – oprostite, braćo i sestre, jer Otac naš oprostiće nama dugove naše, samo ako i mi opraštamo dužnicima svojim. Na ovom svetom mestu, u ovoj prelepoj katedrali i u ovom čudesnom gradu, imam potrebu, kao hrišćanin i episkop da izgovorim ovu hrišćansku reč – oprostite“, rekao je Grigorije. „Iako je preživeo mnoge nesreće, nadasve je grad sreće i gostoprimstva, jer on dočekuje i ide u susret drugima. Utoliko je značajnije naše susretanje u prizivu mira, blagoslova i jedinstva, kome treba da teži svaka duša žedna živoga Boga“, rekao je još.

A setite se kako je počinjalo zlo i da li ste učinili šta ste mogli a niste hteli da do njega ne dođe. Rekoše nacionalne vođe i njihovi kardinali, vladike, hodže i popovi „neka bude mržnja“ i bi mržnja, onda rekoše „neka bude rat“, i bi rat. Uprkos neslaganjima neodgovornih, nezrelih i pokvarenih političara, da su 1990. godine seli za sto kardinal katolički, patrijarh srpski, reis-ul-ulema muslimanski i rekli „neka ne bude mržnje, neka bude mir“ – bio bi mir.

Grigorije je na okruglom stolu, u Strasburu 19. i 20. juna 2008. godine, govoreći na temu „Doprinos crkava i verskih zajednica u izgradnji trajnog mira na jugoistoku Evrope“, upravo u vezi s tim rekao i sledeće:

„Često se susrećemo sa situacijom da se vjerski i nacionalni identitet jedne zajednice izgrađuje na konfrontaciji sa drugom zajednicom ili grupom. Nerijetko ova konfrontacija sa drugim zajednicama doživljava se kao akt vjere i patriotizma, što u osnovi vodi ka fundamentalizmu, koji na ovim prostorima – u ovom ili onom obliku – nije potpuno stran nijednoj vjerskoj zajednici. Stoga je ne samno dužnost nego i obaveza, kako Crkve tako i drugih vjerskih zajednica, da aktivno rade na uspostavljanju suživota , mira, tolerancije i poštovanja slobode svakog čovjeka. Naravno – sloboda koja ne ugrožava drugoga u njegovoj slobodi. Jer dar slobode je najuzvišeniji dar Božiji i niko nema prava da nasiljem prema drugome, skrnavljenjem njegovih bogoslužbenih objekata ili na bilo koji sličan način izražava svoju vjernost Bogu i sopstvenom predanju. Vjerske zajednice tu mogu mnogo doprinijeti u afirmisanju vjere u Boga, i na svu sreću takvi primjeri postoje. Posebno je važno da se Crkva i vjerske zajednice distanciraju od dnevne političke ideologije i njihovog uticaja, koji je uglavnom posljedica vremena romantizma i devetnaestog vijeka. Neuspjeh skoro svih vjerskih zajednica na području bivše SFRJ da na vrijeme ukažu na opasnost od ateiziranog nacionalizma, koji se nerijetko skrivao iza vjerskog fundamentalizma, ozbiljna je opomena svima da u izgradnji budućih odnosa mora ojačati međusobno povjerenje i da se mora ostvariti minimum saglasnosti oko onoga što je prihvatljivo za sve zajednice“, govorio je Grigorije još pre tri godine.

Pa, gospodo kardinali, vladike, hodže i popovi – zar vas kao verske velikodostojnike ne grize savest zbog porušenih, na stotine verskih objekata svih religija. Zar se ne osećate odgovornim što većina tih objekata nije srušena u ratnim dejstvima, već naknadno, kao deo plana „etničkog čišćenja“ i što nijedan počinilac zločina namernog rušenja bogomolja nije osuđen. Dokle ćete da objavljujete podatke samo o uništenim objektima vaše verske zajednice, a ćutati o onima koje su porušili u ime vaših zajednica. Kažite to narodu i vašim nacionalnim političarima. Uradite konačno nešto korisno i pametno za svoje narode i vernike, za sve nas.

Autor je član Foruma za međunarodne odnose