Umanjivanje zločina

Vijest da će lokalna vlast u Prijepolju podići spomenik žrtvama ratnog zločina, poznat javnosti kao „otmica putnika iz voza sa stanice Štrpci“, koji se dogodio 27. 2. 1993. godine, ali samo žrtvama sa područja te opštine, iznenadila je svojom nerazumnošću sav dobronamjerni svijet. Skoro da se nije dogodilo da se po bilo kom principu žrtve zločina dijele, ili pak razdvajaju, a najmanje kada su u pitanju znamenja koja podsjećaju na zločine, žrtve zločina i zločince.
Lokalna vlast u Prijepolju trebalo bi da zna da taj zločin nije učinjen samo nad Bošnjacima Prijepolja, već uistinu on je zločin usmjeren na sve Bošnjake bilo gdje da se oni nalaze. Onoga 27. februara 1993. godine, čak ni zločinci predvođeni Milanom Lukićem, sada haškim pritvorenikom, nijesu dijelili žrtve Bošnjake po tome da li su oni sa srbijanskog, ili pak crnogorskog dijela tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Oni su svi odvedeni u jednom trenu, u jednom danu, povezani u jednu žicu, zlostavljani zbog jedne politike i ideologije čiste rase i umoreni na isti način. Njihove su kosti još uvijek pomiješane, jer im tijela nijesu nađena. Zbog svega toga, izražavam najjači ljudski protest protiv onih koji razdvajanjem žrtava zločina na postamentu o tom događaju očigledno žele i hoće da zločin umanje.
Brojni se protesti čuju kao reakcija na vijest o takvoj odluci lokalnih prijepoljskih vlasti, na čijem čelu je u liku predsjednika izvjesni Bošnjak koji očigledno sprovodi naručenu politiku „Sejda Bajramovića“. Sa takvom odlukom neće se složiti ni oštećene porodice.
Inicijatori odluke da se u Prijepolju podigne spomenik samo manjem broju žrtava svakako su zaboravili da je Republika Srbija kroz sudske postupke radi naknade šteta oštećenim porodicama, faktički priznala zločin nad Bošnjacima u većini slučajeva po njihovim tužbama nije osporila pravni osnov (čitaj krivicu Republike Srbije za sve žrtve), ali je sudskim odlukama tužbene zahtjeve oštećenih porodica sa područja Srbije, odnosno Prijepolja, višestruko umanjila. Ilustracije radi, ako je članu oštećene porodice od crnogorskih sudova dosuđivan iznos od 10.000 do 19.000 evra, od srbijanskih sudova ti iznosi su se kretali od oko 4.500 evra.