Obeležavanje jubileja i godišnjica spada u omiljene delatnosti građana našeg podneblja i ovih dana se Srbija zdušno tome posvetila. Prisetili smo se najpre 23. septembra, devetogodišnjice izbora na kojima je Slobodan Milošević poražen. Onda je došao 5. oktobar pa smo se setili demonstracija na kojima je Milošević, pre devet godina, srušen. Za koji dan, 20. oktobra, stiže predsednik Rusije Dmitri Medvedev i obeležićemo 60 godina od oslobađanja Beograda u Drugom svetskom ratu.

Prve dve godišnjice skromno su obeležene, uglavnom medijskim osvrtima u kojima se insistiralo na raskoraku između obećanog i očekivanog na jednoj i ostvarenog na drugoj strani, ali bi treća trebalo da bude dostojanstveno proslavljena. Naravno ukoliko se naši ministri prethodno ne posvađaju oko organizacionih pitanja, ko će gde da stoji, ko će Medvedeva da zagrli, a ko da preda cveće i slično.

Verujem da će se o svemu dogovoriti i da ćemo Medvedeva dočekati bar onoliko gostoljubivo koliko smo poslednjeg predsednika sovjetske partije i države Mihaila Gorbačova pre 21 godine. Da parafraziram čuvenog Baneta Bumbara iz kultne serije „Grlom u jagode“: Te, 1988. godine, na beogradskom Ušću je održan miting na kome se građanima obratio Slobodan Milošević, predsednik Predsedništva CK SKS i obećao da će Srbija dobiti bitku za Kosovo. U kanadskom gradu Kalgari održane su 15. zimske Olimpijske igre. Ekaterina velika je svirala na jugoslovenskoj turneji, a Šer dobila Oskara za najbolju glumicu. Beograd je posetio predsednik Prezidijuma KP SSSR Mihail Gorbačov, a ja studirala međunarodnu politiku na beogradskom FPN.

Sećam se kao juče da je bilo. Perspektivan predsednik Gorbačov počeo perestrojku i opčinio stranu javnost. Sa suprugom Raisom došao i u Beograd, šetali knez Mihailovom, posadili drvo u Parku prijateljstva, obišli jednu običnu beogradsku porodicu profesora ruskog jezika… Po i uoči ove tri godišnjice ne mogu, a da se ne zapitam, ko je zaista pobedio 23. septembra, 5. oktobra i u Drugom svetskom ratu? U svetu se uglavnom ovakva pitanja ne postavljaju, pogotovo treće. Zna se, u Drugom svetskom ratu pobednici su bili SSSR, SAD i Velika Britanija sa saveznicima, a poraženi Nemačka, Italija i Japan, koje su takođe imale saveznike oličene uglavnom u marionetskim državama i kvislinškim vladama.

Tadašnja Jugoslavija zvanično je bila na strani saveznika, ali u Srbiji se to ne bi moglo reći po poslednjih godina prilično ojačanim revizionističkim idejama. Nije ni uteha ni opravdanje, ali da glupost nije samo naš specijalitet pokazuje i udruženje građana iz, gle čuda, susedne Hrvatske – Hrvatski uljudbeni pokret. Ova nevladina organizacija ili „nevladina i neprofitna udruga za pravnu zaštitu građana“, kako se zvanično na hrvatskom predstavlja, najavila je da će 26. decembra usred Zagreba postaviti spomenik Anti Paveliću, poglavniku nacističke tvorevine NDH. Najavio je to Tomislav Dragun, jedan od osnivača udruge za hrvatski internet portal Indeks. Moja radoznala priroda odmah se zainteresovala za ovo društvo veselnika, te sam saznala da je ova NVO osnovana 2002. sa ciljevima „promicanja, razvitka, unapređenja i primjene civilizacijskih dostignuća čovječanstva, razvijanje demokratskog dijaloga među građanima, te edukacija građanstva i managera u tom smislu“. Ništa bez managera, da ne kažem menadžera.

Novokomponovane ustaše iz ove udruge najavljuju i „treće okupljanje domoljubnih i državotvornih Hrvata ispred Županijskog suda u Zagrebu 30. listopada“ (oktobra p.a) i pripremaju kandidaturu za predsednika Hrvatske Ante Gotovine, haškog optuženika. Ante iz objektivnih razloga neće moći da vodi kampanju (u Sheveningenu je), a sumnjam da će i sa postavljanjem spomenika Paveliću imati sreće, ali njih ipak neko razume – ovdašnji četnici. Dobro, dobro, ne izjednačavam ustaše i četnike, svesna sam razlika između njih. Razlikujem čak i ustaše i domobrane, kao i četnike, ljotićevce, nedićevce, no zanimljivo mi je da je Dragun najavio da će ići na Ravnu goru da bi „od četnika stekli potrebna iskustva oko rehabilitacije Draže Mihailovića i izgradnje spomenika“. Kao i svi uljuđeni ljudi i ovi Hrvati su posjet zvanično najavili, a predsjednik Srpskog četničkog pokreta vojvoda Miroslav – Čele Vuković nema ništa protiv eventualnog susreta.

„Možda treba da sednemo i popričamo. Ako dođu legalno, neka obilaze sve po svojoj dragoj volji, mi četnici smo civilizirani (civilizovani p-a) ljudi – u ratu dobrovoljci, u miru humanitarci“, citira ovaj portal vojvodu Vukovića. Ne znam samo šta čekaju moji Bošnjaci, što se ne pridruže povjesnom okupljanju?! Valjda i mi neku udrugu „za trku“ imamo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari